Hvala
Olja.....reči čuda stvaraju.....ove greju dušu i hrane pamet
i
toliko su potrebne...neizrecivo...da pariraju onim slovima ljudskih
kukolja
koje
udaraju po sred srca kao budakom....onima koje glavu odsecaju
kao
mačetom.....Čudo su reči.”
Vi,
redovni čitaoci mog blogčeta, kako ja zovem iz milošte ovaj moj
blog, ste sigurno primetili da sam odskora započela tekstove sa novim oznakama. Zahvaljujući jednoj divnoj, mladoj dami iz Rijeke, čijem se umeću
pisanja i mudrosti divim i po njenom predlogu, nazvala sam ih
jutarnje crtice.
Da bi
bilo jasnije, to su stranice pisane ranim jutrom na bilo koju temu
koja vam u tom trenutku padne na pamet, ili zaokupira misli najjačom
žestinom. Otuda, u poslednje vreme više i tekstova ovde, a kako
stvari stoje, biće ih mnogo više, jer se ja raspisah.
Jutros,
ranom zorom, moje misli je zaokupila, snažno, jedna Nata iz Novoga
Sada. Sad, poštenja radi, reših da je stavim i u još jednu oznaku
na ovom blogu, a to je mali, veliki ljudi.
Tu,
pod tom oznakom, ovekovečujem obične, za mene velike ljude i
potpuno nepoznate široj javnosti. To, po mom skromnom razmišljanju,
ni malo ne umanjuje njihovu veličinu, jer u svetu postoji veliki
broj tih malih, velikih ljudi koji svojim postojanjem, delima,
rečima, čine život mnogima lepšim i lakšim u svakom smislu.
E
upravo to je i moja Nata iz Novoga Sada. Ovo moja, moglo bi da vas
zavara i da možda, što bi rekli susedi, skontate da se znamo.
Pogrešili biste jer ja ne poznajem Natu. Ustvari i poznajem je, na
neki način, ali samo utoliko što ja i svoja prijateljstva preko
društvene mreže Facebook, smtram za sasvim prava prijateljstva.
Ne
vidim kako bih i drugačije, jer, iza tih ekrana su živi ljudi, žive
misli i reči istih. Ako se foliraju, to nije do mene.
Možda
će neko reći i da sam mnogo naivna, a godina sam nakupila? Moguće
je, ali ja nekako, radeći sa ljudima uvek verujem u ono dobro u
svakom. Ostalo, da se ponovim, nije do mene.
Znao
je moj svekar da mi više puta kaže; Kako to da su svi tvoji?
E pa,
ja kad nekog primim u svoje srce, onda on postane moj, moja, i otuda
onda uvek ispred njegovog, njenog imena, kao sad, ono, moja Nata.
Ja ne
znam ništa o Nati, ili, tačnije rečeno, znam ono kako je ja
doživljavam kroz njene reči i slike.
I
možda su to sve moje pretpostavke, u vezi nje, ili nekih drugih tzv.
virtuelnih prijatelja, ali, čak iako nikad sebi nisam laskala,
dozvoljavam ipak, da sam nešto naučila kroz dugogodišnji rad sa
ljudima, da možda, prepoznam, kakav se čovek krije u kome.
Moja
Nata je pre svega jedan dobar i vrlo emotivan čovek. U početku
našeg prijateljstva, nekako sam slutila da prolazi kroz neke
teškoće, zdravstvene, da budem precizna, neke svoje “demone”
vezane za to i baš to me je prvo privuklo, jer mi se učinilo da
imamo sličnosti. A znate za ono; sličan se sličnom raduje.
Da
smo podosta slične sfere interesovanja, čak mislim, ne znam, i iste
profesije, uverila sam se kasnije jer sam spoznala da mnogo čita.
Osim
tog, ona voli mnogo da šeta ostavljajući pri tom divne tragove iza
sebe da sam u tome, ne mali broj puta, prepoznala divno sećanje na
Zuku Džumhura i njegovo “Hodoljublje” koje sam mnogo volela.
Ona,
moja Nata ostavi pisani trag vrlo često, na mom zidu, nekom postu i
uvek me svaki taj njen pisani trag, te reči, dirnu, obraduju, ne
retko podignu raspoloženje, znači, pomognu.
Moja
Nata ima isceliteljski dar, upravo stog što ponekad njene reči tako
deluju na mene. Tako je i jutros, uradila nešto što me je dodirnulo
do dna mog srca i po ko zna koji put uverilo da je ovaj svet lepo
mesto, jer u njemu živi mnogo dobrih ljudi.
Ovde,
na blogu, oni su predstavljeni kao stihovi u prozi. Prvi put, na taj
način.
Opet,
istine radi, moram da kažem, ja volim da pišem poeziju, ali mnogo
više volim da je pišem u rimi, nego u prozi. Čak više, mislim
da to bolje i radim u rimi.
Rima
je za mene kao muzika, ima ritam, tempo, koji postavljam ja, u
zavisnosti od inspiracije i stihova koje pišem.
Ova
pesma je, bez neke lažne skromnosti dobro napisana i ima poruku, u
oba svoja oblika, a poruka je nešto što volim da podelim sa
ljudima, sa svetom oko sebe.
Dugo
mi je trebalo da savladam nesigurnost da sa ljudima delim svoje
stihove. Oni često predstavljaju jedan moj, duboki, skriveni deo,
koji poznaju retki. Otuda mi je drago da je moja Nata, nekako
spoznala tu moju želju da sa ljudima podelim osećanja i ne neki
način mi pomogla u tom podelivši ove stihove i sa onima koje ja ne
znam, a koje ona zna, postavljajući ih na svoj zid na svojoj FB
stranici.
Mnogo
sam joj zahvalna na tome. Možda ćete se upitati zašto? To nije
nešto veliko?
Meni
jeste. Jer, retko, ali zaista retko se dele moji tekstovi, a kamoli
stihovi.
Da se
niste usudili da pomislite da možda kukam što to nije drugačije!
Ne.
Samo
iskreno, jer nisam iz priče da govorim drugačije, radovalo bi me da
vidim da ih ljudi dele, između sebe.
Kako
god, eto, moja pisanija dopru do nekih koji osete potrebu i da ih
podele. Možda, jer su u njima prepoznali nešto što je dobro,
nešto što treba i neko drugi da sazna, nešto što treba da nađe
svoj put do mnogo više duša.
Najvažnije
šta sam htela da kažem ovim postom su reči kojima je moja Nata
propratila postavljanje ove moje pesme na svoj Fb zid, a to su reči na
početku ovog posta, na kojima sam joj od srca neizmerno zahvalna,
jer su me baš one i uverile, zašto je ona postala moja.
Sinoć
sam, u trenutku, nošena nekim neobjašnjivim porivom, postavila ove
stihove na svoj zid na FB strani, a jutros su, nekim čudom, osvanule
na zidu moje Nate i ulepšale mi ovaj divan, majski dan.
Sanjajmo
Boljem
sutra se možemo nadati
Nada ne košta ništa, ne pozajmljuje
se.
Bilo gde da su, svi ljudi je mogu imati.
Možemo
da sanjamo, mašta je prerušeni san.
Za sve koji dušom zbore i
ljubav neštedimice dele.
Onima koji kleče i koji se krste i
veruju u novi dan.
Da
sanjamo sreću dok smrt nam dahće za vratom,
dok sijaju zvezde i
Danica međ njima kolo vodi
i iz bede u raj nas s poslednjim satom
odvodi.
Možemo
da verujemo jer vera snagu daje.
Da život živiš bez ropca i
straha od sutra
da breme od juče ko okov ne ostaje.
Možemo
da molimo, molitva milošću greje.
Da ljudima damo kad ne traži
niko,
da pretekne za sve kad se poseje.
Da
sanjamo sreću dok smrt nam dahće za vratom.
Dok sijaju zvezde i
Danica međ njima kolo vodi
Možemo
da tražimo, kad tražiš nađeš,
i sreću i zdravlje i
ljubav i druga
iz mraka neukosti sa znanjem izađeš.
Možemo
da spavamo dok nam život teče
i radosti prolaze u
mimohodu,
s drugim na čelu kolone u pobedu da oteče.
Dok
smrt nam za vratom dahće, da sanjamo sreću
dok sijaju zvezde, a
mesec po nebu brodi
i Danica kao u raju međ zvezdama kolo vodi.
PS:
Pesma je pretočena i u stihove
pisane rimom, po zadatku zadatom od strane prof. Darka Tadića
u njegovoj
kreativnoj radionici koju je on ocenio, da se malo hvalim, kao veoma
dobru.
Некад је, као сада, довољно само прочитати блог текст и то само рећи блогеру аутору, ради повратне информације. Благост, обичност, добронамерност..., само су неке од речи које се односе на садржај. Не, не "куцкам" сада коментар, већ само остављам траг испод "лековитог" текста, да свако ко иза мене овуда прође, види да сам ја туда већ прошао. Зашто? И, зато што има нешто у приповедању о ауторкиној Нати, што ми је улепшало дан... Има нешто!
ОдговориИзбришиOstavili ste mi divan komentar Dragane na čemu sam vam od srca zahvalna. Posebno mi je milo da sam ovim tekstom sem mojoj Nati i sebi, ulepšala dan i vama.
ИзбришиOlja, divna su ta tvoja jutra i mali zapisi... Ili veliki? Kao veliki i mali ljudi... <3
ОдговориИзбришиMeri, verujem da si do sad shvatila da mene raduju male stvari, posebno od običnih, velikih ljudi :) Hvala ti.
ИзбришиOlja moraš nam češće pisati. Da i mi uživamo. Uvijek sam se divila ljudima koji znaju sklapati stihove.
ОдговориИзбришиHvala Farah što misliš da umem da sklapam stihove. Posebno mi je drago ako si uživala u njima, jer onda ima smisla da ih pišem.
ИзбришиSvaka od nas pronadje neku svoju Natu sličnu sebi, Bogu hvala. Ne umemo svi da napišemo tako lepo kao ti, ali zato umemo lepo da čitamo to što nam ti napišeš draga Olja
ОдговориИзбришиDrag moja Denka, kao i uvek podariš mi lep komentar zbog čega sam ti uvek, veoma zahvalna. Naravno, i na tome što redovno dođeš u ovu moju avliju od bloga. Trudiću se da opravdam poverenje.
ИзбришиSrećne ste i ti i Nata što ste se pronašle. Lepo je kad ti neko dotakne dušu, razmišlja o tebi i želi da te obraduje, eto, tek tako.
ОдговориИзбришиJeste Suzana, divno je znati da ima i takvih ljudi među nama. Hvala ti na komentaru :)
ИзбришиJa mašem i Nati i tebi- do nekog viđenja, nadam se skorašnjeg.
ОдговориИзбришиŠto bi rek'o narod Neg; Iz tvojih usta u Božje uši :)
ИзбришиUvek me oduševe tvoje tople priče.
ОдговориИзбришиStihovi su savršeni, poruka jasna. Ne umem da pišem, bolja sam u čitanju i ljubavi prema ljudima. Delimo mišljenje da ima puno dobrih ljudi oko nas. Zar ti nisi dokaz? Srećna sam što sam te srela i ponosna ßto si mi prijateljica.
Neno nemam reči kojima bih mogla da izrazim svoju zahvalnost tebi za sve ove reči. Meni je drago da nas je život doveo na stazu zajedničkog i lepog prijateljstva.
Избриши