среда, 26. август 2015.

Blogoigrica za bolje druženje



Mesec je avgust i bile su velike vrućine i dobro je da se naša draga drugarica Negoslava dosetila da nam uveseli avgustovske dane igrom” blogerskog leksikona” koja se prilično zahuktala u grupi Blogeri.

Evo mene, gde po treći put, kažu, treća sreća, učestvujem u njoj, samo u ovom “izvlačenju”, a iskreno se nadam, da će ih biti još. Možda ne ovih dana, ali ubuduće sigurno.

Eto tako, dobih i nominaciju za učestvovanje u igri od Andree Bosak.
Ona je i moja prijateljica sa Facebook-a, a ne samo bloger.
 Živi u Zagrebu. Bori se sama sa svim životnim nedaćama i uspeva u tome.
Bar je ja, iako je ne znam lično, doživljavam kao pobednika.

Andrea je dugo član grupe Blogeri, koju sam, ima tome već pune tri godine, oformila na FB.
Ona je, isto tako i prvi bloger koji je gostovao na mome blogu sa svojim tekstom “Anđele”.
Zbog sveg ovog bilo mi je veliko zadovoljstvo da se “upišem” i u njen leksikon tj. da se odazovem posebnim tekstom njenoj nominaciji za ovu  igru koju smo započeli u našoj grupi Blogeri,  jer mislim da ću joj na taj način jasno pokazati koliko je ona meni  drag prijatelj.

Ovo su Andreina pitanja i moji odgovori na njih J

  1. Volite li peći kolače i koje?
Više ne pečem kolače. Ne smem da jedem slatko i to je moj način da se izborim sa željom da ih jedem.

  1. Volite li životinje?
 Veoma volim životinje, a koliko ih volim može se videti i u pričama na mom blogu pod oznakom životinje i ljudi, koje su posvećene njima.

  1. Da li ste ikada pomogli kome je pomoć zaista potrebna?
Mnogo puta. Činim to kad imam mogućnosti, ali nerado pričam o tome.

  1. Jeste li gurman?
Mislim da jesam, ali umem da se kontrolišem i da ne odolim iskušenjima hrane, kad to hoću.

  1. Kako reagirate kada vas neko neprestano provocira?
 Pravim se da ne primećujem. Takav vid ponašanja mnogo govori o osobi koja to radi, ne o meni.

  1. Da li ste iskreni prema drugim osobama?
 Jesam. Ne volim laži. Jedna izgovorena laž povlači drugu za sobom, a onda tome nikad kraja. Isto tako, ako me neko slaže, teško mu verujem u budućnosti.

  1. Kako reagirate kada vam neko nanese bol u duši?
 Isplačem se “ko kiša” i idem dalje.

  1. Volite li svoju radnu sredinu?
Odavno sam u penziji-mirovini. 
Sa ove distance znam da sam mnogo  volela svoju radnu sredinu, premda je bilo dana kad sam htela i da  nikad nisam nos promolila na mesto gde sam radila. 
 Ipak, bilo je, na svu sreću, lepših momenata, a ja imam običaj da uglavnom sve i pamtim samo po lepom.

Uživala sam u svim pitanjima i od sveg srca sam se potrudila da ne budem preopširna, čak iako mnogo više volim da se raspričam.
Nadam se da će se i autorki ovih pitanja dopasti ovi redovi i odgovori.

Lepo je igrati se, bar na kratko, jer i život prolazi u dahu i kratko traje, trenutak tek.

Moja nova pitanja za blogere koji će se uključiti u igru su:


  1. Sport je za vas razonoda, igra ili potreba?
  2. Maštate li?
  3. Milom ili silom?
  4. Jeste li ljubitelj kvizova?
  5. Putujele ti da kupite ili vidite?
  6. Mislite li da je čovek zaista sam kovač svoje sreće?
  7. Astrološki gledano, da li zvezde lažu?
  8. Kad volite, jel "gubite" glavu?
  9. Šta vas nervira?
  10. Smetaju li vam vremenske prilike- neprilike?
  11. Jel vam ovaj svet po meri?

 PS: Redovno zaboravim, ali ovog puta se setih da kažem, slike su sa Google pretraživača ;)

уторак, 25. август 2015.

Čarlston, uuups, leksikon za Ognjen(k)u


Lep šlagvort je dala Ognjena ovoj našoj igrici nazvavši je kreativnom, što ona, između ostalog, nesumnjivo jeste. Premda, „strogoća“ života i situacije koje se u njemu dešavaju često uslovljavaju da kreativnost usmeravamo u onom „serioznom“ pravcu, dok ovaj drugi, koji donosi razbibrigu, a samim tim i oslobađanje od raznoraznih tenzija, zapostavljamo. Otuda sam veliki zagovarač igara i među odraslima jer mislim da nam, ne samo pružaju mogućnost da se bolje upoznajemo između sebe, a samim tim, možda, prevaziđemo neke oprečne razlike, već i da se opustimo, bar na kratko, od svega onog što život nosi, od „borbe" za opstankom u ovim veoma  čudnim vremenima.
Bilo mi je veliko zadovoljstvo da Ognjeni, koju veoma cenim, odgovorim na njena pitanja, tim pre što mislim da su vrlo zanimljiva, čak poučna, ali nisam odolela da ovom postu ne dam malo šaljiv naslov, jer, igramo se ;)
Evo i mojih odgovora na njena postavljena pitanja.
  1. Kada ste bili mali o čemu ste najviše maštali?
Maštala sam da završim medicinu i da specijaliziram neuropsihijatriju., da putujem po svetu i upoznajem ljude.
  1. Šta je za vas najveći uspeh?
       Vrlo često znam da kažem, a to zaista i mislim, da su moj najveći uspeh, ali i poraz (ukoliko ga ima) moja deca. Inače, veoma sam ponosna na svoju decu, premda sve ono u čemu oni zataje, smatram svojim roditeljskim (neuspehom) porazom.
  1. Kada kažete: „nemam vremena“ šta to tačno znači?
       Odavno više ne govorim „Nemam vremena“, jer, ono što zaista i nemamo to je vreme. Upravo stoga se trudim da vreme koje teče iskoristim najbolje što umem.
  1. Kada ste poslednji put bez velikog povoda nekoga obradovali osmehom, rečju, pogledom ili lepom gestom?
      To, verovali ili ne, radim svaki dan jer u mojim „pravilima“ stoji; Učini nešto za druge!
Ne mora to da bude neka velika stvar, važno je da bude dobro i da godi onom preko puta mene. Da li je to zaista i bilo dobro, prepoznate po osmehu te osobe, po reči hvala, pogledu..
  1. Da li se u životu vladate po principu „što se mora, nije teško“?
Sve što se „mora“ jeste „teško“, ali je, ponekad neophodno. Uspela sam sebe da disciplinujem da ono što treba i uradim tad kad i treba. Posle mi bude lakše, a i milo, jer sam „pobedila“ sebe.
  1. O čemu razmišljate čim se probudite?
Od kad sam u penziji pokušavam da svoje misli ujutru smirim i usmerim u nekom pravcu koji nije vezan za svakodnevne obaveze jer mi to omogućava da gledam na život sa vedrije strane, a ne samo kroz „mora“.
  1. Čega se najviše bojite?
Sa godinama su počeli da me baš „napadaju“ strahovi, ali definitivno se najviše bojim rata. Strahujem za decu, moju, tuđu, moje unuke, svet u celini, iako znam da to nije racionalno i da apsolutno nije do mene i mojih snaga.
  1. Koliko vam je muzika važna u životu i zašto?
Muzika je sastavni deo mog života. Moj svaki dan počinje muzikom. Veoma volim da pevam, kažu da to i dobro radim ;) Ja uživam da pevam i da slušam dobru muziku, muzika mi dođe, često kao lek.
  1. Zašto ljudi psuju? Da li vi psujete?
Psovanje smatram jednim vidom emocionalnog pražnjenja na „prizeman“ način. Psuju ljudi na raznorazne načine; neki da se pokažu „velikim i jakim“, znači, da zastraše, nekima je to poštapalica, neki da „istresu“ gnev, neki često i nisu svesni da psuju. Odrasla sam u porodici gde se nije psovalo te tako i ja ne psujem, ali, istine radi, desi se i meni da mi se omakne psovka i to bude uglavnom kad se strašno iznerviram, znači, kad „puknem ko zvečka“.
  1. Kako reagujete kada vas neko povredi?
 Budem strašno iznenađena, jer, nikad ne radim ništa sa namerom da ja nekog povredim. Zaboli me do dna srca i onda se povlačim i najčešće, ne raspravljam o tome više.
  1. Šta je za vas vreme i kako ga merite?
Kako sam već rekla u jednom od  prethodih pitanja, da jedino što nemamo to je vreme, otuda vreme merim po onom što sam uradila, po događajima koji su se desili. Časovnik mi služi da se orijentišem u danu.  Ipak, otkriću vam tajnu; U svakoj prostoriji u kući imam sat, ali to je zato što je moja mama imala fetiš satova te tako, svi koji dođu u moj dom, se susretnu sa „mojom zaluđenošću“ satovima, koje čuvam i koji rade, jer me sećaju na moju mamu.

Draga Ognjena nadam se da sam zadatak obavila valjano, ali jesam od srca.


Moja pitanja za drugare blogere su:

1.Umete li da sačuvate tajnu?
2. Šta je- ko je to što vas čini srećnim?
3. Vaša knjiga za sva vremena je?
4. Kad "zagusti" pobeći ili ostati?
5. Hoće li se vratiti u "naviku" pisanje pisama, razglednica, dopisnica?
6. Šta birate; zdravlje ili užitak?
7.Da li je  batina zaista "izašla iz raja"?
8. Crtani film za laku noć, ili bajka, priča za decu?
9. Čuvate li svoj deo "malog deteta" u sebi?
10. Igrate li igre na sreću i zašto?
11. Jel vam bilo dosadno da dajete odgovore?



Nastavite IGRU! Nominujte i vi nekoga!


петак, 21. август 2015.

Blogeri se opet igraju




Taman na vreme mi je  "zakucala na vrata", ova meni uvek interesantna blogerska leksikon igrica.
Da me malo rastrese, razdrma i podseti da sam i ja deo blogerske družine, što se, sudeći po mom pisanju proteklih dana, baš i ne može reći. Tako, koristim priliku, iako već jesam, da se zahvalim mojoj Neg na nominaciji i da joj evo, vredno dam odgovore, još danas, na sva pitanja.
Radovalo  bi me da se igri pridruže i drugari blogeri koje i ja nominujem.
Evo Negoslavinih pitanja i mojih odgovora na iste.

1. Da li ste nekada rekli ono što nas je čudilo dok smo bili mladi- da su mi sad one godine a ova pamet?

O da, jesam, al uzalud.

2. Ako jeste, zašto jeste, a ako niste, kako vam je to uspelo (mislim, da se ne kajete, da ne žalite, da ne želite popravni ispit života)?

Davno je rekao jedan mudar Kinez; Nad prosutim mlekom ne treba žaliti!
To ne znači da mi puno puta nije bilo žao, al sam naučila da se nosim s tim i da idem dalje i pazim da ne pogrešim ponovo.

3. Za šta smatrate da ste najviše uskraćeni zbog toga što živite u ovoj zemlji baš sada?

Mislim da mi je uskraćen miran život, bez trzavica, bez straha od sutra.

4. Da li biste odabrali da živite ovde i da ste imali mogućnosti da odete?

Imala sam mogućnost da odem, al sam ipak ostala ovde. Ipak, moram reći da je to zato što sam poslušala moju majku.

5. Kojom svojom životnom odlukom ste najzadovoljniji?

Uvek sam zadovoljna kad uspem da ostvarim neki cilj, bez obzira na „veličinu“ istog.

6. Zbog koje odluke se kajete?

Mislim da svi imamo po nešto što bismo rado promenili da možemo, zbog čega se možda čak i kajemo. Ipak, ni zbog čega se ne kajem baš onako, strašno, jer sam odavno svesna da bih uradila drugačije mnogo tog, da sam umela bolje u tom trenutku.

7. Mislite li da je naš život stvar izbora svakoga od nas ili nama upravlja prst sudbine?

U deliću svakog života postoji i prst sudbine, na koji ne možemo ničim da utičemo, ali većinu svega biramo sami. Ne valja kad  krivimo sudbinu za sve, posebno ako nam ne ide kako bismo želeli, a opet, ako je dobro, često  smatramo da je to samo naša zasluga.

8. Da je vera za vas- opijum za narod, sastavni deo vaše ličnosti ili ste vernik samo onda kada ste uplašeni, zabrinuti, kada vam je potrebna pomoć?

Često kažem da sam verujuće biće, a to obuhvata mnogo tog. Ako si mislila konkretno verujem li u Boga, odgovor je DA.
9. Znate li sve komšije u svojoj zgradi ili ulici i da li se svima javljate?

Ne, ne poznajem sve komšije u zgradi, ali se svima javljam. Najčešće i uvek prva.

10. Kada ste poslednji put učinili nešto lepo, korisno, dobro... nepoznatoj osobi?

Ustrojila sam odavno neka „pravila“ svog življenja u svakom danu:
1. da učinim nešto dobro za druge
2. da učinim nešto dobro za svoju kuću
3. da učinim nešto dobro za svog partnera, ili ukućane
4. da učinim nešto dobro za sebe
Živim dan po dan trudeći se da ih ispoštujem. Međutim, ako se i desi  da „omanem“, ne „grdim“ sebe. Samo se potrudim da sutra budem bolja. Tako da, pravi odgovor bi bio, mnogo puta, neprekidno.

11. Verujete li u to da sve što činimo jednoga dana dođe na naplatu- nagradu ili kaznu?

Stari ljudi kažu; Dobro čini, dobrome se nadaj!
Ja biram da verujem da je to tako, ali čak iako nije, iskreno se nadam da ću čineći dobro obezbediti neki boljitak onima koji ostaju posle mene.


Moja pitanja za drugare blogere su:

  1. Volite li ove leksikon igre?
  2. Zašto volite-ne volite ove leksikon igre?
  3. Jeste li radoznali i ako jeste, zašto?
  4. Imate li svoju omiljenu izreku i koju?
  5. Koči li vas neki strah i ako da, kako ga obuzdavate'
  6. Jeste li do sad obišli bar 30 različitih mesta u svojoj zemlji?
  7. Imate li omiljenog strip junaka- ko je to?
  8. Žalite li za propuštenim vremenima?
  9. Koja vas melodija-pesma, rastuži, a koja vam podigne raspoloženje?
  10. Da niste to što jeste, šta biste bili?
  11. Šta radite u dokolici?


Srećno!

недеља, 2. август 2015.

Biti pozitivan








"There are only two days in the year that nothing
can be done. One is called yesterday and the other is called tomorrow, so today is the right day to love, believe, do and mostly live.” ~ The Dalai Lama




 Često smo u prilici da čujemo kad neko nekom kaže; Ajde, gore glavu, budi pozitivan!
Šta  znači biti pozitivan? Može li čovek da bude negativan ili pozitivan?

Mislim da mnogi znaju da je ovo prenosno značenje i označava ljude koji zrače, šire dobre emocije, ili vibracije, rade dobre stvari, misle dobro, čine dobro.
 Biti negativan, svi znamo da znači raditi nešto loše, misliti loše, činiti loše, vladati se loše.
“Pozitivni” ljudi su najčešće veoma omiljeni u društvu.  Njihova vedrina, polet i nadahnuće utiču da se  oni koji su u njihovom društvu “zaraze” da se i sami počnu identično ponašati. U takvoj atmosferi sve neprijatne situacije se prevladavaju sa lakoćom i bez većih trauma.
To je kao po onoj staroj, narodnoj; S kim si onakav si.

Biti pozitivan znači umeti da deliš sreću sa drugima.
Umeti da uživaš u tuđoj sreći i zadovoljstvu.
Gledati ljude kroz prizmu dobrote i razumevanja.
Pružiti pomoć drugome onda kad je ona neophodna, srazmerno svojoj snazi i mogućnostima.
Biti pozitivan znači verovati u dobro, u bolje, u najbolje.
Ne posustajati kad naiđeš na prepreku već zatražiti nečiju pomoć ili polako, bez žurbe, pronaći novi put ili izlaz iz problema.
Biti pozitivan znači ne misliti o sebi kao o sveznajućem biću, već o biću koje uči i koje se trudi da bude i jeste, najbolje u datom trenutku.
Biti pozitivan znači znati da deliš saznanja i znanja neštedimice s drugima. Pomoći im da te stignu, čak prestignu, bez osećaja ljubomore, ili ne daj Bože, zavisti.
Biti pozitivan znači širiti usne u osmeh i gledati druge sa vedrinom.
Biti pozitivan znači izgoniti ružne misli i ne stvarati pretpostavke već pitati.
Raditi svaki posao predano i bez roptanja.

Biti pozitivan znači mnogo tog  i verujem da svako od nas ovom kratkom spisku može dodati još mnogo tog šta znači biti pozitivan.

Ipak, ne mali broj nas ponekad “iskoči” iz pozitivne “šeme” i ukoliko se brzo ne vrati, dolazi do situacionih problema, a neretko i do većih posledica sa znacima bolesti od kojih je depresija najčešća.

Mnogi od nas nenamerno zaboravljaju da imamo samo ovaj jedan život i da upravo zbog tog treba da  živimo, opet ću reći, po onoj staroj narodnoj; Radi kao da ćeš sto godina da živiš, a živi, kao da ćeš sutra da umreš!
To suštinski znači da živimo dan za danom, punim plućima, bez zadrške.
Jer, ako tako radimo, ne ostaje nam ništa drugo nego da budemo pozitivni.
Juče je prošlo i ne možemo ga ponoviti, promeniti ni  dopuniti.
Sutra je nešto što ćemo, ako nam je “zapisano” dočekati.
Jedino što nam je dostupno je danas, ovaj trenutak i zato ga ne treba ispustiti, promašiti, protraćiti.
 Život nam je poklonjen, a poklonu se svi raduju i upravo stoga treba živeti sa srećom i zadovoljstvom u sebi, ma šta da je bilo ili će biti.
Znači, treba uvek biti pozitivan.