Nikad do sad nisam svodila
bilo kakve bilanse u privatnom životu.
Dosta ih je bilo tokom profesionalne karijere pa su mi
verovatno dosadili, da ne kažem baš, smučili, što opet nije
netačno. Da ih je bilo, tokom rada, jeste vala.
Otud mi je
bilo poprilično teško da se sad vratim na pogled unazad.
Do sad sam
uglavnom početkom svake godine pravila spisak svojih želja,
ciljeva, za tu godinu za sebe i za univerzum, tj. za onog koji je
uvek tu.
Vi kako
hoćete, ali ja bez njega nikud, pa ni u Novu Godinu. Šlepam se uz
njega već ihahaj. On se ne buni, a meni, dobro.
Sad će neko
možda da kaže; Ova je načisto prolupala. Šta je to bilo dobro u
ovoj godini koja odlazi?
Sad, ako se
zna da ja uvek, kako me lepo podsetila jedna Mirna, gledam da je čaša
polupuna, onda je meni ova godina donela mnogo tog zaista dobrog.
Kao prvo,
zdravlje me sasvim solidno služilo, a i moji mili i dragi su se
sasvim lepo nosili sa svim što se tog tiče i sve je ispalo kako
valja i treba.
Para nije
bilo na bacanje, ali nismo bili ni gladni ni žedni. Kome je
zafalilo, delili smo, koliko se moglo.
Na sreću,
dugujemo onoliko koliko možemo da vratimo. Naravno državi. Jer, da
nema onog minusa, išlo bi malo teže.
Moj unuk je
završio prvi razred sa odličnim uspehom.
Uradilo se
po kućama opet koliko se moglo, pa je zato i moja bašta obogaćena
sa dosta novih cvetnih stanovnika.
Oženili
smo i starijeg junaka, sina mog brata, jednog lepog dana u oktobru.
E sad, da ne
mislite da je sve bilo lepo i krasno, ima i tužnih događanja.
Neko je
otrovao, glasine kažu, moju belu lepoticu mačku Melaniju, koju sam
ja iz milošte zvala Meli. Moja dobra, kao pas odana mačka,
nažalost, ipak više verujem da je tako završila, nego kako ja
zamišljam da jeste, da su je ukrali.
To sa krađom
bi u odnosu na nju bila naučna fantastika, jer osim meni, nikom nije
prilazila i osim mene niko nije mogao da je uzme u ruke i mazi.
Neke pravne
zavrzlame smo uspeli da sredimo, a neke su nam ostale za neke buduće
dane, kao onaj kamičak u cipeli. Da nas malo žulja, tek da ne
budemo baš sasvim u miru.
Ostvarili
smo i jednu veliku želju vezanu za omiljenu nam godišnjeodmosrku
destinaciju.

Stekla sam
mnogo novih prijatelja na društvenim mrežama koje ja, već znate,
vrlo ozbiljno shvatam.
Skoro neko
reče, mani se, to je virtuelan svet, razočaraćeš se!
Ako i bude
tako, nije do mene. Kod mene nema foliranja.
Što bi
rekla moja mila majka; Crna istina, crna istina!
Pre neki
dan, baš na godišnjicu braka, mog Mračnog druga i mene, opet sam
se povezala sa svojom drugaricom iz srednje škole, sa kojom sam
bila veoma bliska dugi niz godina i posle škole, ali sa kojom me
život razdvojio na posve trivijalan način. Bio mi je to baš lep
poklon za godišnjicu.
Eto, kad se
osvrnem iza sebe, u dane ove godine koja odlazi, shvatim da mi je
bila sasvim dobra.
A samo da
znate koliko sam se plašila njenog dolaska. Bila sam u panici.
Uhvatili me strahovi za sve, svakog i svašta. Naravno, previše sam
čitala razne prognoze, predikcije, analize, očekivanja, ma tušta i
tma defetističkih pogleda koji me preplašili od ove godine kao ni
od jedne do sad.
Zahvaljujem
se onom, koji je uvek tu, na svakom proteklom danu i na svakom
budućem danu, svakodnevno i sasvim je logično da sam mu posebno
zahvalna i na ovoj godini koja se već primakla svome kraju.
Navijam da
se jednom malom, osmogodišnjem Aleksi ispune želje koje je, na
pitanje svog oca šta bi voleo da poželi za dolazeću Novu Godinu,
rekao; Da ne bude rata, da nema gladnih i da nema izbeglica, a ako
može, onda bar jedan tablet.
Radujem se
dolasku Nove Godine, čak iako se još uvek pitam, kao i nekad, kad
sam bila sasvim mala devojčica, kako to zaspim u jednoj, a probudim
se u sasvim drugoj godini?
Tradicionalno,
dugi niz godina svima pa i sebi poželim jednu istu želju za dolazak
Nove Godine; Dobro zdravlje, mir u duši i ljubav u srcu.
Tako sad
koristim priliku da to isto poželim i svima onima koji budu čitali
ove redove.
Zbogom
godino stara, dobro došla nam Godino Nova!