Ma kakav Džejmi Oliver,
ja sam za njega car kuhinje.
Prvo, duže kuvam od
njega, a samim tim, više pamtim.
Drugo, on nema pojma da
kuva kao ja, ali, ni ja ne znam da kuvam kao on.
Treće, on ima sijaset
donesi, prinesi, očisti, operi, iseckaj, samelji, pomagača, a ja
sam sama, multitasking kuvarica, a nemam ni sve one aparate, dodatke,
začine i svašta nešto što on mulja, muti, secka i dodaje u svoje
kuvarske varijacije na temu.
A što bih volela da mi
stane na crtu, posebno za ona , kako ih ja zovem brzopotezna jela, a
on ih krstio kao obrok za 30 ili petnaest minuta.
Pri tom, on u jednoj od
vodećih svetskih prestonica, Londonu, ali i u njegovom, Džejmijevom,
countryside , ima od ptice mleko, ili mu donesu sve na tacnu, ako
zafali, a ja ovde, u mome selu Perlezu imam samo šta se nađe i
zavisi od sezone.
Onda, on koristi,
ponekad, za ta svoja jela od pola sata spremanja, polugotove
proizvode, što naravno ubrzava proces spremanja, ali, često i
nije baš sasvim zdrava varijanta.
Šta, ne verujete da ja
vodim računa da koristim najzdravije što se može?
Kao prvo, vegetu i slične
“gluposti na temu” sam izbacila iz upotrebe ima tome više od
decenije. Samim tim nikakve kocke vegi ili mesne nisu u opticaju.
Kao drugo, soja sos takođe
ne koristim.
Đumbir u jelima ne
koristim, bez obzira čak i ako je u nekoj minimalnoj količini, jer
podiže krvni pritisak, a ja neću da rizikujem.
I zašto bih. Setim se
uvek Mičio Kušija koji je za jedan od svojih važnih postulata
zdrave ishrane postavio namirnice koje rastu u podneblju u kojem
živimo.
Zadrta sam, možda?
Ni slučajno, a ni
namerno.
Ima kod nas mnogo tog što
može sasvim lepo da zameni sve te travke i začine koje dolaze iz
egzotičnih i drugih zemalja. Jednom ću i o tome.
No da se vratim ja na
temu, a tema je spremanje zdravog i brzog obroka za manje od 30
minuta, posebno kad je ovako velika vrućina, kao što je ovih dana.
Osim tog, od kad mi je
dosadilo K od kuvanja, a kome ne bi, kad za taj posao nikad nisam
bila nagrađivana, a ni plaćena, a evo ima tome, skoro 60 godina da
kuvam, precizno, fali još tri godine dotle, ali proleteće dok kažeš
keks, pa sam ja to već zaokružila, volim kad spremim nešto zdravo
i na brzinu, a ukusno.
Još više volim kad to
podelim sa nekim. Eto, zato ovaj tekst sad na blogu.
I naravno, neće biti ni
poslednji, jer, varjača će još dugo da me prati u životu. Bar ja
to želim iz sve snage.
Ovaj recept spada, pod
ono, već viđeno, isto samo malo drugačije, možda čak i kao
“topla voda”, za prave znalce. Na svu sreću, ima i onih koji to
nisu, a red je da se ti ljudi oslobode “straha” od kuvanja i
krenu sami u akciju.
Sladak
kupus sa lanom/ susamom
Materijal:
- Jedna glavica slatkog kupusa
- dve supene kašike masti
- dve supene kašike semena lana/susama
- soli po ukusu
- dva manja sveža parajaza
Iseći tu glavicu slatkog kupusa, veličine lopte za
rukomet, znači imala bi otprilike oko ¾ kg, na rezance širine 1cm,
ubaciti ih u otopljenu, vruću mast u za to već pripremljenu, pliću
šerpu od 3L, pržiti mešajući sve vreme na jačoj vatri, ali
voditi računa da kupus ostane “al dente”, dodati lan/susam,
propržiti minut dva i minut pre kraja dodati dva sitno isečena
paradajza.
Poslužiti kao prilog od povrća uz neku šniclu po
želji.
Ja sam šnicle spremila od pilećih grudi, tj. od
belog mesa, ali sa kožicom.
Precizno, isekla sam pileće belo meso popreko, da bih
dobila 4 manje šnicle, pososlila ih i ispržila na masti, prvo
stranu sa kožicom, podrazumeva se, a onda onu drugu, na istoj toj
masti pre no što sam ispržila kupus.
Priprema povrća i mesa, seckanje i ostalo, kao i samog
jela, je ukupno trajala oko 25 minuta, najviše, po ovoj letnjoj
vrućini.
Ovaj kupus često pravim kao dodatak uz meso.
Energetski je niskokaloričan, ali daje osećaj sitosti jer, sećate
se, kupus ima dosta celuloze (kabastih materija) u sebi.
Obožavam da mu dodam semenke, lan ili susam, kako kad
jer time obogaćujem ukus jela, ali i dodajem “zdravlje” u
tanjir.
Zašto je dobro koristiti susam i lan u ishrani možete
saznati veoma lako.
“Čika” Google ima mnogo odgovora na tu temu i ne
bih da vas ja sad umaram time.
Meni je bila želja da sa vama podelim jednu ideju za
zdrav ručak u ove letnje sparne dane i da vas malo razgalim ;)
Mora ipak da se malo ogradim od ovog termina “zdrava”
hrana, zdrav obrok jer ko ne zna koliko nam je povrće zdravo u ovoj sveopštoj
zagađenosti? I naravno da nisam kupila piletinu od samostalnog
uzgajivača koji gaji, kod nas poznate kao čeprkani, koke, tj. koke
koje kljucaju hranu koju same nađu uz dodatak, nadam se, neprskanog
zrnevlja.
Ipak, da se jede mora se.
Zato je onaj gore, pomenuti Džejmi, u boljoj poziciji
od mene. On sve to ima, ali su i moja jela isto tako dobra kao i
njegova.
Čuj dobra, odlična. Eto.
Eh da, ne bi bilo fer da nešto ne dodam, a to je, da veoma dugo i pomno pratim kulinarski opus Džejmija Olivera i da mi je vrlo drag, kao osoba, kao neko ko uživa u svom radu svim srcem, kao neko ko se bori za povratak zdravlja na tanjir i kao neko ko nosi moje ime kao prezime.
PS. Džejmijeve slike su sa Google pretraživača.
Znam da znate, al ipak da naglasim ;)
PS. Džejmijeve slike su sa Google pretraživača.
Znam da znate, al ipak da naglasim ;)