уторак, 25. август 2015.

Čarlston, uuups, leksikon za Ognjen(k)u


Lep šlagvort je dala Ognjena ovoj našoj igrici nazvavši je kreativnom, što ona, između ostalog, nesumnjivo jeste. Premda, „strogoća“ života i situacije koje se u njemu dešavaju često uslovljavaju da kreativnost usmeravamo u onom „serioznom“ pravcu, dok ovaj drugi, koji donosi razbibrigu, a samim tim i oslobađanje od raznoraznih tenzija, zapostavljamo. Otuda sam veliki zagovarač igara i među odraslima jer mislim da nam, ne samo pružaju mogućnost da se bolje upoznajemo između sebe, a samim tim, možda, prevaziđemo neke oprečne razlike, već i da se opustimo, bar na kratko, od svega onog što život nosi, od „borbe" za opstankom u ovim veoma  čudnim vremenima.
Bilo mi je veliko zadovoljstvo da Ognjeni, koju veoma cenim, odgovorim na njena pitanja, tim pre što mislim da su vrlo zanimljiva, čak poučna, ali nisam odolela da ovom postu ne dam malo šaljiv naslov, jer, igramo se ;)
Evo i mojih odgovora na njena postavljena pitanja.
  1. Kada ste bili mali o čemu ste najviše maštali?
Maštala sam da završim medicinu i da specijaliziram neuropsihijatriju., da putujem po svetu i upoznajem ljude.
  1. Šta je za vas najveći uspeh?
       Vrlo često znam da kažem, a to zaista i mislim, da su moj najveći uspeh, ali i poraz (ukoliko ga ima) moja deca. Inače, veoma sam ponosna na svoju decu, premda sve ono u čemu oni zataje, smatram svojim roditeljskim (neuspehom) porazom.
  1. Kada kažete: „nemam vremena“ šta to tačno znači?
       Odavno više ne govorim „Nemam vremena“, jer, ono što zaista i nemamo to je vreme. Upravo stoga se trudim da vreme koje teče iskoristim najbolje što umem.
  1. Kada ste poslednji put bez velikog povoda nekoga obradovali osmehom, rečju, pogledom ili lepom gestom?
      To, verovali ili ne, radim svaki dan jer u mojim „pravilima“ stoji; Učini nešto za druge!
Ne mora to da bude neka velika stvar, važno je da bude dobro i da godi onom preko puta mene. Da li je to zaista i bilo dobro, prepoznate po osmehu te osobe, po reči hvala, pogledu..
  1. Da li se u životu vladate po principu „što se mora, nije teško“?
Sve što se „mora“ jeste „teško“, ali je, ponekad neophodno. Uspela sam sebe da disciplinujem da ono što treba i uradim tad kad i treba. Posle mi bude lakše, a i milo, jer sam „pobedila“ sebe.
  1. O čemu razmišljate čim se probudite?
Od kad sam u penziji pokušavam da svoje misli ujutru smirim i usmerim u nekom pravcu koji nije vezan za svakodnevne obaveze jer mi to omogućava da gledam na život sa vedrije strane, a ne samo kroz „mora“.
  1. Čega se najviše bojite?
Sa godinama su počeli da me baš „napadaju“ strahovi, ali definitivno se najviše bojim rata. Strahujem za decu, moju, tuđu, moje unuke, svet u celini, iako znam da to nije racionalno i da apsolutno nije do mene i mojih snaga.
  1. Koliko vam je muzika važna u životu i zašto?
Muzika je sastavni deo mog života. Moj svaki dan počinje muzikom. Veoma volim da pevam, kažu da to i dobro radim ;) Ja uživam da pevam i da slušam dobru muziku, muzika mi dođe, često kao lek.
  1. Zašto ljudi psuju? Da li vi psujete?
Psovanje smatram jednim vidom emocionalnog pražnjenja na „prizeman“ način. Psuju ljudi na raznorazne načine; neki da se pokažu „velikim i jakim“, znači, da zastraše, nekima je to poštapalica, neki da „istresu“ gnev, neki često i nisu svesni da psuju. Odrasla sam u porodici gde se nije psovalo te tako i ja ne psujem, ali, istine radi, desi se i meni da mi se omakne psovka i to bude uglavnom kad se strašno iznerviram, znači, kad „puknem ko zvečka“.
  1. Kako reagujete kada vas neko povredi?
 Budem strašno iznenađena, jer, nikad ne radim ništa sa namerom da ja nekog povredim. Zaboli me do dna srca i onda se povlačim i najčešće, ne raspravljam o tome više.
  1. Šta je za vas vreme i kako ga merite?
Kako sam već rekla u jednom od  prethodih pitanja, da jedino što nemamo to je vreme, otuda vreme merim po onom što sam uradila, po događajima koji su se desili. Časovnik mi služi da se orijentišem u danu.  Ipak, otkriću vam tajnu; U svakoj prostoriji u kući imam sat, ali to je zato što je moja mama imala fetiš satova te tako, svi koji dođu u moj dom, se susretnu sa „mojom zaluđenošću“ satovima, koje čuvam i koji rade, jer me sećaju na moju mamu.

Draga Ognjena nadam se da sam zadatak obavila valjano, ali jesam od srca.


Moja pitanja za drugare blogere su:

1.Umete li da sačuvate tajnu?
2. Šta je- ko je to što vas čini srećnim?
3. Vaša knjiga za sva vremena je?
4. Kad "zagusti" pobeći ili ostati?
5. Hoće li se vratiti u "naviku" pisanje pisama, razglednica, dopisnica?
6. Šta birate; zdravlje ili užitak?
7.Da li je  batina zaista "izašla iz raja"?
8. Crtani film za laku noć, ili bajka, priča za decu?
9. Čuvate li svoj deo "malog deteta" u sebi?
10. Igrate li igre na sreću i zašto?
11. Jel vam bilo dosadno da dajete odgovore?



Nastavite IGRU! Nominujte i vi nekoga!


4 коментара:

  1. Milujući, a snažni odgovori... Ne samo da te kroz njih čovek bolje i jače oseti, nego može mnogo da nauči.
    Tvoje duboko životno iskustvo je nadahnjujuće! :)
    Evo koliko sam uživala čitajući te: https://www.youtube.com/watch?v=pUpAcPAipDA

    ОдговориИзбриши
  2. Baš su mi se dopali tvoji odgovori. Sve više uviđam koliko smo slične!

    ОдговориИзбриши

Radovalo bi me da saznam vaše mišljenje o ovoj temi :)