субота, 26. децембар 2015.

Kada će nam biti bolje?



U prolazu, često primetim scene koje mi već dugi niz godina bodu oči. Posebno me iritira jedna od njih, jer, kad god to vidim, setim se jednog letka u Domu zdravlja Zvezdara, jedne davne šesdeset i neke godine prošlog veka  na kojem je stajalo; Ne pljuj po podu!
Odavno smo u dvadesetprvom veku i jedino što se promenilo u tom smislu je, što se ta ružna, čak rizična navika preselila na ulice i kako stvari stoje teško će se ovde, kod nas, iskoreniti. Možda da se opet vratimo na letke, sad popularno nazvane flajeri? Ili da iskoristimo prednost bilborda?
Pa da umesto velikih reklamnih panoa sa pozivima na koncert estradnih "umetnika" stavimo neki prigodan slogan ili parolu.


 Naša jedina planeta Zemlja već odavno štekće pod teretom otpada svakovrsne vrste, a pri tom, mnogi od nas se ponašaju kao da imamo rezervnu planetu, neko drugo mesto za življenje koje će posle nas koristiti i na kojem će živeti naši potomci. A nemamo. Ipak i dalje se ponašamo bahato kad je bacanje i odlaganje smeća u pitanju.





Veoma često se dešava da zaboravimo da ovo mesto pod suncem i sve blagodati koje smo svi za sebe izgradili delimo i sa drugima oko nas. I umesto da delimo, razumemo,  mi se ponašamo kao da smo sami na svetu. Kao da sve postoji isključivo radi nas.








Naši kućni ljubimci sa nama dele sve prostore u svetu, gradu u kojem živimo. Kad smo odlučili da ih imamo, doneli smo i odluku da o njima i za njima brinemo, kako u svom domu tako i na svim onim mestima kuda se krećemo sa njima. Nažalost slike dole su učestalo ogledalo naše nebrige i nekorektnog ponašanja prema okolini i ljudima sa kojima delimo  ulice i  parkove u gradovima, selima, varošima.





Tačno je da nema dovoljno javnih toaleta ni u jednom gradu u našoj zemlji i da je to jedan od gorućih komunalnih problema. Ali je isto tako tačno da nije svaki ćošak, svaki budžak, mesto gde se obavljaju fiziološke potrebe, onako, na brzinu,  u prolazu.
Tužno je što se zna da to rade uglavnom odrasli koji svojim ponašanjem pružaju primer mlađima.



Teško ljudima koji žive u gradovima, mestima u kojima nema zelenih površina. One nisu samo ukras već i jedna od nasušnih potreba svakog naseljenog mesta u svetu. Mnogi, koji nemaju uslove da ih imaju, se snalaze na raznorazne načine da ulepšaju svoju životnu sredinu. Naravno, ima i onih koji nebrigom o istima svesno ili ne znajući dovoljno, gube mnogo.

 I za kraj, opet pljuvanje. Jedna oveštala, odomaćena  pojava svuda kod nas, na ovim prostorima i ne samo na ulicama. Bacanje, pljuvanje žvakaćih guma gde god se kome prohte.
Neću da širim priču o tome kako i da li se ovaj otpad razlaže. Reče jednom moja prijateljica; Ako ne znaš, pitaj nekog, ili Google.



Na sredini druge decenije, dvadesetprvog veka sasvim je sigurno da je trebalo da neke "atavističke" navike izgubimo, svesno, svojom odlukom. Posebno, ako se odavno zna da su štetne ne samo za svet oko nas već i za nas same.

Menjajući ove, moglo bi se reći osnovne navike pomeramo svoje granice dobrog ka kojem težimo, a iskorenjivanjem istih sasvim sigurno možemo očekivati da će nam krenuti na dobro.

Sve promene ka boljem počinju prvo od nas samih.
 Od malog, ka većem.

18 коментара:

  1. Potpuno se slažem sa tobom. Da samo za sobom počistimo (u bilo kom smislu), svet bi bio lepše mesto. Zanimlji vo je kako se lako ugledamo na druge po lošem, pa bez problemo pljunemo ili bacimo jer to svi rade, i kako je teško da se ugledamo na nešto dobro. To pripisujemo ili ludosti ili sreći!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da na ovu temu imamo identično razmišljanje Skitarnik :) Hvala na komentaru ;)

      Избриши
  2. Užas je sve to. Mislim da nikakve priče o zelenilu, prirodi...itd.neće uroditi plodom dok se ljudi ne udare po džepu. Ništa drugo.
    Zati i jesu tako fini kad odu u Beč ili Pariz: ne zato što odjednom postanu fini i razumni, nego iz straha da će im neko izbiti 50 evra iz novčanika.
    Govorim "oni" jer se ne osećam delom te gomile. Ceo svoj život podčinjavam prirodi i zemlji, i - uživam :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga Jelena, sasvim si u pravu. Iako ni samu sebe ne vidim u tom miljeu, nažalost to su ljudi sa kojima delim ovaj grad, ovu zemlju, ove prostore i zbog tog kažem mi. Hvala na lepom komentaru posebno na primeru iz evropskih gradova čime si ovaj moj tekst oplemenila.

      Избриши
  3. Upravo sam pomislila ovo što je Jelena napisala dok sam gledala slike i čitala tekst- nema tome pomoći dok se takve ne udari gdje najviše boli- po novčaniku.
    I na kraju, uistinu naštetimo sebi samima. Bravo za tekst, draga OljaKa, naporno je i traje, ali treba se boriti i podsjećati kakvu si to budućnost gradimo

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti draga Mirna za lep i veoma konstruktivan komenta. Potpuno sam saglasna sa tobom i Jelenom.

      Избриши
  4. Mirna je potpuno u pravu. Stoti put pišem istu stvar - kad bi se samo primenjivali zakoni i kažnjavali svi koji ga se ne pridržavaju bilo bi sve u redu!

    ОдговориИзбриши
  5. Odlična analiza i sjajno napisano Olja.
    Samo, za kućne ljubimce, moram da dodam, oni ne zagađuju, osim što je ružna slika. Ostavljaju za sobom organski, biorazgradiv otpad, brzo ga nestane. Za razliku od plastičnih kesa i drugog smeća koje ljudi bacaju gde stignu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Neno, iza kućnih ljubimaca mora da se čisti takođe jer je njihov izmet opasan po decu, bez obzira što se smatra za biorazgradiv otpad. Hvala ti na lepom komentaru draga.

      Избриши
  6. Bahatost, bezobrazluk, neznanje i nekultura. Imao sam situaciju kada sam skoro posvađao sa drugom koji je nakon jela bacio papir u parku koji su pre par minuta očistli komunalci. Opravdanje mu je bilo ,,nema kanti" i ,,neću da nosim u rukama đubre". A smatra se ,,Evropljaninom" zato što malo, malo pa ode u EU. Na kraju je ipak uzeo papir i bacio u kontejner koji je bio na nekih 20 m od nas. Pa kada su u centru grada postavili kante, svi bi te gledali čudno što ne bacaš otpad na ulicu. Lud narod ali polako se menja svest. Ja se raspisao Olja, odličan ti tekst.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Miloše, hvala na komentaru. Baš si slikovito i lepo upotpunio moj tekst. Inače, volim duge komentare :)

      Избриши
  7. Tekst je odličan ali se bojim da ćemo ga pročitati samo mi koji se slažemo sa tobom i koji ne prljamo okolinu.Mene godinama čak i prijatelji gledaju čuddno kada papir koji treba da bacim stavim u džep ako u blizini nema korpe za otpatke.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Znači da nam se dešava isto Milice, jer i ja nosim kesice za smeće u tašni dok ne nađem kontejner ;) Kada bi kolege blogeri bili solidarni pa ga delili, videlo bi ga mnogo više ljudi. Hvala na komentaru.

      Избриши
  8. Bolje da ne kažem ništa, bojim se da ću biti nepristojna.

    ОдговориИзбриши
  9. Mislim da ne prodje dan a da mi neka slična slika ne ostavi gorak ukus u ustima. I uvek prokomentarišem sa nekim, jer ne mogu da se pomirim sa tim kako živimo. Kao da će se nešto promeniti sa tim što se ja nerviram, a jako se nerviram povodom toga. Dešava mi se da opominjem nekog najljubaznije moguće: "izvinite, zaboravili ste nešto" i gledam da li će pokupiti papir koji je bacio. Nekad stvarno i pokupe, ali uglavnom se čak ni ne osete osramoćeno.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nažalost, veoma lepo ste primetili reakciju onih koji to rade čak i kad im se obratite diskretno :) Hvala za konstruktivan komentar i na čitanju :)

      Избриши

Radovalo bi me da saznam vaše mišljenje o ovoj temi :)