Volim da se igram, a
posebno volim blogerske igre i rado im se odazivam, ako me neko od
drugara blogera nominuje.
Ovog puta ovu nominaciju
blogerke Karoline Čojbašić, poznate po blogu:
https://cv-carolinavitae.blogspot.rs,
nimalo nisam shvatila kao igru, pre kao zadatak, jer me terala da se
vratim poprilično u prošlost i da se prisetim nekih knjiga koje sam
davno pročitala. A bolje da nisam. Ustvari, neke i nisam, čak
nemam ni želju za njima. Ni onu dozu radoznalosti koja me često
zagolica i natera da pročitam knjigu koju su neki hvalili ili
kudili.
Bilo je još kako takvih
trenutaka. I ne, nikad se nisam libila da o nekoj pročitanoj knjizi
iznesem svoje mišljenje. Naprotiv. Volim da razmenim razmišljanja
na tu temu jer i danas smatram da za neke knjige, koje mi nisu
“legle”, ja nisam spremna. Možda nikad i neću biti, jer,
mnogima sam se vraćala, čitala ih ponovo, opet, pa opet.
Mnoge od tih knjiga sam
ostavljala, začudo, na istoj stranici do koje sam stizala sa
čitanjem i pre poslednjeg pokušaja.
Nekima ću se opet vratiti
jer mislim da bi ih sad možda, mentalno mogla prihvattiti na pravi
način.
Znam da se mnogima neće
dopasti ovaj moj book tag, ali šta je tu je. Razni ljudi, razne
ćudi.
Da počnem onda da dajem
odgovore na ovaj Karolinin poziv za nepopularna mišljenja tj. book
tag :)
1.Popularna knjiga ili
serijal koji se tebi ne sviđa
Zaista sam otvorenog srca
i iz sve snage, želje i volje želela da pročitam sva dela našeg
književnika Milorada Pavića, što često radim kad su posebno
domaći književnici u pitanju. Nažalost nije mi išlo.
Posle pročitanih knjiga;
“Hazarski rečnik”, “Unutrašnja strana vetra” i završene
više od pola knjige “Predeo slikan čajem” ja sam odustala.
Više nisam znala je l' sam došla, je l' sam pošla, gde sam bila,
šta sam radila!
Ni bogatstvo izraza,
rečnik, stil pisanja, nije mi doprinelo da mi se kockice slože.
Nije mi pomoglo ni da, u razmeni mišljenja sa prijateljem, pronađem
tu skrivenu alegoriju. Razumela sam da je sigurno
ima posle pročitane knjige o mitu o Heri i Leandru, gde se kraj obe
priče završava na sredini knjige, samo obrnuto, što je imalo svoju
simboliku. Sve ostalo mi je bilo kao da čitam egipatske hijeroglife.
Ili da se igram neke igre zagonetki i skrivalica, koje niko osim
samog autora ne ume da razreši. Da se radi o uskostručnoj,
naučnoj knjizi, vezanoj za neku oblast o kojoj ja nemam pojma, to
bih mogla i da shvatim. Shvatih, onda, a danas
nemam ni volje ni želje za tim, da filozofiju Milorada Pavića nemam
dara da razumem.
2. Knjiga ili serijal
koji se tebi sviđa, a drugi ga ne vole
Nekako, rekla bih
slučajno, na predlog bibliotekarke iz gradske biblioteke grada
Beograda, dopala mi je u šake knjiga autora Erika Van Lustbadera,
“Crno srce”. Bilo je to mnogo davno, ali zaintrigirala me do te
mere da sam je bukvalno “progutala”. Drugačije nije ni moglo
biti jer je knjiga triler, a ja volim taj žanr, prepun za mene,
onda potpuno nepoznatih stvari; Nindže, običaji u Japanu, kodeksi
časti itd.
Posle ove došla je na red “Miko” i... tu sam stala. Naime, jednoj mami, ozbiljnoj, odgovornoj zaposlenoj osobi, svi iz moje okoline su zamerali da nosam te debele knjižurine i da se zablesavim kad uronim u njih i postanem gluva i slepa za okolinu. To nije bilo daleko od istine.
Ukoliko me štivo “ponese”, ja nestajem iz realnog sveta i potpuno se posvećujem knjizi. Ali, e to ali je moj veliki problem, imam veliku manu; Čitam veoma brzo. Nije slučajno da kažem da “gutam knjigu”.Tu opet nastaje drugi problem, imam potrebu da tu istu knjigu čitam ponovo jer želim da šupljine koje ostanu u sećanju kao posledica brzog čitanja, popunim. Ne, ja ne preskačem redove!!! Ja jednostavno strašno brzo čitam iz želje da što pre saznam šta dolazi sledeće, pa sledeće...
Kako sam sad velika i odrasla vratiću se sigurno da isčitam sve knjige ovog autora čak iako ga mnogi osporavaju kao pisaca koji , kao, nema neku veliku književnu umetničku vrednost.
Čekaj, zar knjiga ne treba da bude zanimljiva? Zar ne treba nešto da se iz nje i nauči, kao bonus? Zar ne treba da bude i relaksacija, što je dobro za zdravlje npr.?
Da zaključim; Vraćam se sigurno opusu ovog autora jer me je nagnao da o Japanu i običajima u istom saznam sve što je moguće, jer me čitanje njegovih knjiga i odmara, ali i napuni adrenalinom baš onda kad to i treba.
Posle ove došla je na red “Miko” i... tu sam stala. Naime, jednoj mami, ozbiljnoj, odgovornoj zaposlenoj osobi, svi iz moje okoline su zamerali da nosam te debele knjižurine i da se zablesavim kad uronim u njih i postanem gluva i slepa za okolinu. To nije bilo daleko od istine.
Ukoliko me štivo “ponese”, ja nestajem iz realnog sveta i potpuno se posvećujem knjizi. Ali, e to ali je moj veliki problem, imam veliku manu; Čitam veoma brzo. Nije slučajno da kažem da “gutam knjigu”.Tu opet nastaje drugi problem, imam potrebu da tu istu knjigu čitam ponovo jer želim da šupljine koje ostanu u sećanju kao posledica brzog čitanja, popunim. Ne, ja ne preskačem redove!!! Ja jednostavno strašno brzo čitam iz želje da što pre saznam šta dolazi sledeće, pa sledeće...
Kako sam sad velika i odrasla vratiću se sigurno da isčitam sve knjige ovog autora čak iako ga mnogi osporavaju kao pisaca koji , kao, nema neku veliku književnu umetničku vrednost.
Čekaj, zar knjiga ne treba da bude zanimljiva? Zar ne treba nešto da se iz nje i nauči, kao bonus? Zar ne treba da bude i relaksacija, što je dobro za zdravlje npr.?
Da zaključim; Vraćam se sigurno opusu ovog autora jer me je nagnao da o Japanu i običajima u istom saznam sve što je moguće, jer me čitanje njegovih knjiga i odmara, ali i napuni adrenalinom baš onda kad to i treba.
3. Ljubavni trougao u
kome glavni lik završi sa pogrešnom osobom ili popularni fikcioni
par koji ti se ne sviđa
Odavno svi znamo da je
Vronski iz romana “Ana Karenjina” postojao. To me nagnalo da
pomislim da i ostali likovi nisu fiktivni već pravi i da ih je Lav
Tolstoj, na sebi svojstven maestralno, majstorski način opisa
likova, ovekovečio na najbolji mogući način. Ipak, ja ne volim taj
ljubavni trougao nikako.
Ne sviđa mi se lik
Karenjina koji je po meni uskogrud manipulator koji koristi
emocionalnu ucenu da bi sebi obezbedio sve. Da ne nabrajam šta je to
sve.
Ne sviđa mi se ni Ana
Karenjina jer je ona, po meni, nesigurna osoba koja traži sigurnost
i oslonac u drugima.
Ne sviđa mi se ni Vronski
koji je opet po meni, neko ko je suviše svoj, okrenut uglavnom sebi,
do sebičnosti ponekad i ko nema dara da se osvne i osluhne i druga
bića oko sebe.
Svi su tu po meni izabrali
potpuno pogrešne osobe, emocionalne partnere za sebe, ako se uzme u
obzir mentalni sklop ličnosti.
Lav Tolstoj je sve njih
izvanredno i znalački opisao i smatram ga jednim od retkih pisaca
koji ume da pronikne u dušu likova do dna.
4. Popularni žanr koji
retko uzimaš u ruke
Mnogo davno sam
pročitala, ima tome više od 30 godina knjigu “Treće oko”,
autora Lobsang Rampa. Knjiga se može podvesti pod naučnu
fantastiku. Posle nje, opet, sa željom da pročitam iz tog žanra
još neke knjige pročitah knjigu “Država na mesecu” i... to je
bilo sve. Shvatih da mi ne ide od ruke čitanje ovih “modernih”
knjiga iz te edicije jer ih nepravedno poredim sa Žilom Vernom.
Nerado čitam knjige
naučnofantastičnog žanra posebno kad sam saznala i da Lobsang
Rampa nije Indus, već Kanađanin koji se predstavljao kao Indus,
zbog bolje prodaje njegove knjige. Možda imam i sama predrasude, ali
jedno je pseudonim, drugo je obmana, a to ne volim. Kako god, knjige
SF danas nerado čitam.
5. Obožavani fiktivni
lik koga ne voliš
Ne volim nikako, ali ni
malo, Hitklifa iz romana “Orkanski visovi”. Na stranu svi
razlozi i olakšavajuće okolnosti, ali nikako ne opravdavam
nasilje, a posebno perfidno, mentalno nasilje u ime ljubavi.
Nisam oduševljena ni sa
Skarlet O Hara, jer mi i pored svega, što ublažuje moje mišljenje
o njoj, ipak na momente odaje vrlo proračunatu i sebičnu osobu.
6. Popularni autor
koji ti iz nekog razloga ne leži
Definitivno
Dostojevski.
Bila sam klinka, šiparica,
kad sam pročitala “Braća Karamazovi”, koje bih trebalo opet da
pročitam jer se više ne sećam ničeg i u svom maniru htedoh da
nastavim da čitam dalje dela istog pisca i ughvatih se za, ni manje
ni više “Idiot”-a. Na pola knjige stadoh jer sam se sasvim
pogubila.
Sećam se, onda ne znajući
ono što sad znam, da sam rekla da je on genije, ili i sam “idiot”.
Meni je to bila izuzetno teška knjiga za čitanje. Iziskivala je
moju silujuću koncentraciju.
Nedavno, pre oko dve
godine, sam najzad pročitala “Idiot”-a i shvatila, da sam sad
sasvim zrela da se “družim” sa Dostojevskim na pravi način.
Onako, kako sam već na početku ovog pisanja o svemu rekla, da sam
porasla dovoljno da se nekim autorima vratim na pravi način.
Sasvim je sigurno da ću
sve da pročitam od Dostojevskog iz znatiželje da bih videla danas
šta je to što me je toliko odvraćalo od njega sve do skoro.
7. Popularni knjiški
kliše koji ti je dosadio - ( npr. izgubljena princeza, korumpirani
vladar, ljubavni trougao)
Nemam svoj knjiški
kliše jer čitam manje više skoro sve žanrove. Neki manje, neki
više volim, ali ne bih mogla da pod ovo podvedem bilo šta. Ja i
inače sa velikom rezervom prihvatam sve knjige koje su proglašene
kao bestseleri. Možda je u tome i taj neki popularni kliše za
druge, za većinu, no kako rekoh, ja uglavnom čekam da se stišaju
strasti oduševljenja i nekad se desi da mnoge od “izvikanih”
dobrih knjiga pročitam znatno kasnije od drugih.
8. Popularna serija koju
ne nameravaša da pročitaš
Ne nameravam da pročitam
ni jednu knjigu “Hari Poter”. I to spada u meni ne baš drag žanr
SF. Nekad sam volela da čitam bajke i bar mislim da sam pročitala
sve bajke sveta, bajke svih naroda. Po svemu sudeći bi onda trebalo
da imam želju da porčitam i bajkovitog Harija, ali nažalost ne
privlači me.
9. Izreka kaže; Knjiga
je bolja od filma, međutim, koja ti se filmska ili TV adaptacija
više svidela od knjige
Korbet H Tigpen je ranih
šesdesetih prošlog veka napisao knjigu “Tri Evina Lica”,
izuzetno štivo kliničke psihologije, koja je doživela i filmsko
izvođenje 1957. godine sa briljantnom Džoan Vudvord u glavnoj
ulozi.
Film u svemu prati fabulu
knjige i to mi se veoma dopalo.
Davne 1981, godine je RTS
prikazivao seriju “Istočno od raja” po romanu Džona Štajnbeka,
sa engleskom glumicom Džejn Sejmur u glavnoj ulozi.
Upravo prikazivanje ove
serije, ali i moja radoznalost šta će se dešavati dalje, nagnalo
me da pročitam knjigu brzopotezno i da nakon tog shvatim da sama
serija prati knjigu doslovce, što me je dodatno oduševilo. Nakon
toga je uobičajeno usledilo čitanje svih Štajnbekovih dela.
Interesantno je navesti i
to da je i film koji je pravljen po njegovom romanu
“O miševima i
ljudima”, sasvim ispratio radnju same knjige.
Ovo pamtim kao, po meni,
najbolje ekranizacije serije, ili filma po nekom romanu.
Najsvežije što mi se kao
trešnja na torti posebno dopalo, je ekranizacija Engleske BBC serije
po romanu “Gordost i predrasuda” iz 1995. godine sa Kolinom
Firtom u ulozi, Mr Darsija. I ovde imamo slučaj da je ekranizacija
urađena izuzetno pomno i profesionalno i da je još više
popularizovala književno delo Džejn Ostin.
Draga Karolina,
zahvaljujem ti se na nominaciji i iskreno se nadam da su te moji
odgovori zadovoljili.
Merima Simovljević Aranitović
Sanja Ciganović
https://umdrumiostalo.blogspot.rs
Jasna Karan Pančić https://jasna19blog.wordpress.com/
Nadam se da ćete i vi
drage moje uživati u ovom izazovu kao što je i meni bilo
zadovoljstvo.
Slažem se za Pavića, pa i Anu Karenjinu. SF volim, ali sve je stvar ukusa, kao što mi Dostojevski ne leži. Uglavnom, dobro je znati šta čitaš, da dobro pišeš to već znamo :-)
ОдговориИзбришиOo hvala na lepom komentaru podrške. Veoma mi je drago da nam se ukusi donekle podudaraju.
ИзбришиToliko sam se pronašla u odgovoru na drugo pitanje. Takođe, čitam izuzetno brzo, ne preskačem redove uopšte, ali je nekako progutam u jednom dahu ili ja to zovem skeniranje stranica.😆
ОдговориИзбришиIsto, ukoliko mi se knjiga svidi, nisam u stanju kao drugi ljudi, par stranica da pročitam svake večeri, ne, moram odmah i sada, pa dok se ne onesvestim.😆
Knjiga Crno srce me je baš zainteresovala, potražiću je.
Samo mala ispravka, Hari Poter spada u fantaziju, ne, naučnu- fantastiku, koju ni ja nešto ne volim da čitam.😆
Skarlet O Hara je moja ljubimica, moram priznati, uprkos svim svojim manama.😆
Moram prvo da ti se zahvalim i na komentaru i na ispravci glede Harija Potera. Iskreno, zaboravila sam na žanr fantazija, a on svakako pripada tamo. Ti si još bolje opisala osećanje šta se dešava kad te ponese knjiiga. Ja ne smem da čitam pre spavanja, nikad, jer ne spavam. Osvanem budna, ko sova, al pročitam knjigu do kraja. I dan danas je tako :)I da, dobar ti je izraz,skeniranje knjige, baš odgovara brzini čitanja :D
ИзбришиHvala na čitanju, još jednom.
Draga Olja prezadovoljna sam. Hvala što si odgovorila i to tako detaljno na svako od pitanja.Sviđaju mi se tvoji odgovori! Dostojevski mi je u top tri. Daj mu šansu. On je alfa i omega svetske književnosti. Karamazove čitaj kao detektivsko-forenzičko delo. I naravno da knjiga treba da nam da bonus! Uživaj u svemu.
ОдговориИзбришиHvala tebi na nominaciji! Odgovorila sam iskreno i sa velikim zadovoljstvom. Svakako ću dati šansu Dostojevskom, tačnije, već jesam, jer mislim da mi je sad,sa ove distance, mnogo jasniji. I ne samo njemu, ima još na listi nekih svetskih velikana ;) Međutim, Pavić neće proći na tu listu!!! :) :) :)
ИзбришиKoji Pavić? Hahaha.Tolstoj i Dostojevski su zasenili imena drugih u tvom tagu Zapravo, oni se ne porede.Karamazovi su književna poslastica.
Избриши