Još
jedan fijuk. Šta li to fijuče ulicom? Drhtaj straha prostrujao mi je kroz telo.
Ustala sam i prišla prozoru, razgrnula zavesu i pogledala
na ulicu. Dah mi je zastao u grlu, a oči
se raširile od nestvarnosti prizora.
Beograd je
spavao. Tu i tamo video se po neki usamljeni, osvetljeni prozor na soliterima u
savskim blokovima. Ulične svetiljke istrošenih
sijalica razgrtale su noćnu tamu. Zakasneli par, zgrčenih ramena i pognutih
glava stisnut u jednu senku, žurno je koračao ulicom.
Na nebu je iza jednog gustog oblaka izvirivao
mesec. Svuda unaokolo u hladnoj zimskoj noći, odigravala se čudesna predstava. Uz zvuke vetra, pred mojim očima plesalo je bezbroj
parova u vazduhu.
Pirueta
levo, skok u vis, dvostruki salto. Ispod ulične svetiljke igraju kolo u besnom
ritmu severca koji fijuče kao džambaski korbač.
Preko puta
ulice, mnoštvo igrača se oslonilo na već otežale grane visoke jele, dok novi, u
ludom ritmu, pristižu iz visina. Sa leve strane ponovo prasnu vetar i donese
niz novih raspomamljenih, svetlucavih plesnih parova. Neki, već posustali i umorni od igre, tromo
popadaše na zemlju obrazujući paperjasti pokrivač koji je iz časa u čas
postajao sve deblji.
Bezbroj
snežnih pahulja plesalo je uz ritam vetra svoj najlepši poslednji ples. Padao
je prvi sneg, leta gospodnjeg..
Baš je lepo!
ОдговориИзбришиE baš mi je drago da ti se dopalo. I ja volim ovu snežnu crticu ;)
Избриши