четвртак, 31. јануар 2013.

TweetUP Srbija - moja grupa




          Otvorih i ja svoje blogče, mislim blog na netu, kako se to sad lepo kaže u sajber svetu. Za početak napišem sve lepo, te šta ću da pišem, te kako ću da pišem, te o čemu ću da pišem, uglavnom, papazjanija neka bi bilo, jer, nemam jednu sferu interesovanja, a to, definitivno nije dobro. Mislim, to svestrano interesovanje za sve i svašta ne pali kod čitalačke publike.
 I tako, da se, kao,  zasladimo, napisah post na temu jednog jeftinog i jednostavnog slatkiša. 
Mislim, dopašće se ljudima. Živimo u nekoj konstantnoj prostoproširenoj krizi, al, nije bilo tako.

     Moja dobra drugarica pročitala taj moj prvi post, kaže, dopalo joj se, pa me predložila za grupu, ovu iz naslova. Tako i ja, preko poznanstva postadoh član jedne grupe, ono, kao Radovan, kad je postao član biblioteke, al, opet, nije ista biblioteka.

 Što sam se obradovala kad sam postala član grupe, e to ne mogu da opišem. Ja i inače volim da imam osećaj pripadnosti nekom ili nečemu jer skoro celi život uglavnom pripadam drugima, sebi najmanje. No, neću da kukam, sama sam birala. Ovu grupu nisam, al, priznajem, imponovala mi je.
Tu su, kao bili poznati blogeri, svi iz ove naše male zemlje i ja se osetih važnom. 

 Čitam ja vredno šta ko piše, ostavljam komentare, al onako, iz duše, iskreno, učim u hodu  i pišem.
 I radujem se. Bože, kako sam se radovala kad mi blog poseti petnaestoro ljudi!!! A nemam pojma da druge posete dnevno po pet stotina, bar tako kažu. Ja im verujem. Pa iskusniji su od mene. A i brojke ne lažu. Prosto se smrznem od neverice kad vidim da je na tom i tom blogu bilo više od dvesta hiljada ljudi.
Vidim, pišu ljudi kusur godina. Pojedini baš pišu, ono, kao da su ceo život samo to i radili, imaju dara ime da im se proslavi.
 Pojedini su čitani jer su oštri na jeziku. Ja to kažem za one koji znaju da psuju. Ja ne psujem. Moja najveća psovka je uvek bila; Sunce ti kalajisano, a to i nije neka psovka, a osim tog, to je psovka od pre potopa, pa kad bih je i koristila u nekom postu, svi bi skontali da sam istrošenih godina, a to, e to je već problem.

 Kako da prođe nečije pisanije koje ima notu kabeze kad je ovo koka kola vek i generacija?
 I šta traži neko među blogerima i u ovoj grupi ko ne zna da psuje, al zato ume da upadne u patetiku, a to smara. 
I kako da neko ko nije prost, al u onom književnom smislu, ne u onom lalinskom, jer to kod njih znači glup, a dozvoljavam sebi da mislim da to nisam.
 A možda ipak jesam, kad sam se oduševila ko dete kad dobije lizalicu, nekad, sad se ne bi oduševilo ni kad bi dobilo Ipad, ili ti neki drugi I, kad sam postala član grupe?

Pa još kao, pitam za savet, kako da ja unapredim svoj blog, stavim onaj RSS, vidim, ljudi solidarni. E, al nije baš tako. Doduše, da ne grešim dušu, ima i takvih, kao i svuda i uvek, al ovaj, koji se jedno vreme bio raspisao, a ja kao verujem, dečko zna, jak je u tome, šta više, ja ne mogu da mu budem konkurencija ni pod razno ni u čemu, pa ga lepo zamolim  da mi da smernice, uradiću sve sama, al nema odgovora.
 Čestitam mu ja Novu Godinu, red je. Seti se on i obeća, al, obećanje ludom radovanje.
Eh da, i on je član grupe u kojoj sam i ja.

Znate šta je interesantno, što za bezmalo godinu dana, od kako pišem, piskaram, nazovite to kako vam drago, na svom blogu, a napisah skromnih broj postova, samo 69, dobih na sve postove ukupno 48 komentara!!
Pa se pitam u čudu pišem li ja to toliko dubokoumne redove da ljudi ostaju bez komentara ili je naprotiv to toliko dosadno da samim tim ljudi i ostaju bez komentara?

A moja grupa, volim da nešto čemu pripadam samim tim što sam u tome zovem svojim, e to je tek priča za sebe. 
Tamo ljudi najčešće lajkuju, to im ne oduzima vreme, ali mnogi to rade onako, po navici, znaju me. Znaju da sam, ako ništa drugo, bar napisala post bez slovnih, a i gramatičkih grešaka. 
Većina, onih, raspisanih ,se i ne osvrne.

Boje se konkurencije, možda i onda onako, ignorišu anonimusa. A ja još stavila onoliki cvet koji se i iz aviona vidi, kao, da me ljudi prepoznaju, a onda će tako možda da se zainteresuju.
 Loša procena, moja.

Od solidarnosti koja postoji u svakoj grupi, nema ni S. Naravno, uvek ima časnih izuzetaka.
Zašto ovo kažem?
Postavih jedan post za koji sam smatrala da je značajno da se sazna, šire. Zamolih lepo svoje kolege, drugare iz grupe da dele, šeruju, kako ko voli, ne zbog toga da bi se saznalo kako je živela život moja mama, već zbog toga što se u moru svih mogućih događanja vezanih za politiku i ekonomiju kod nas i u svetu provlače važne, vitalne stvari koje mogu koliko sutra da se događaju i ovde kod nas. Priznajem, a i navela sam, post je malo duži, ali desilo se nešto što me je u krajnju ruku začudilo. Post je prošao potpuno nezapaženo.

Sad, jesam li ja nepismena, dosadna, smarač i šta već ne, po sadašnjim trendovima, ali, kad si pripadnik neke grupe i kad uputiš molbu, da li je ljudski, drugarski, kolegijalno, da se to odradi ili sam ja to naučila u nekom drugom svetu, u nekoj drugoj galaksiji možda?

 Nećete ga naći u grupi, jer sam ga skinula posle 3 dana videvši da je prošao kao i da ga nema.

 I ne, nisam ljuta. Možda malo tužna, razočarana, a opet i srećna sam jer sam i dalje naivna što mi i dalje daje snage da istrajem, da verujem da  je život, uprkos svemu, lep i da ljudi čine grupu, a među ljudima u grupi u kojoj sam i ja ima divnih ljudi.

I volim što sam pozitivna , a ne melanholična, jer da sam melanholična onda bi mi lajkovali ili  čitali ono što napišem, a opet, da se ne lažemo, svi pišemo da bi nas čitali, al, ako treba da biram između psovki, šerovanja linkova o goloj vagini u koju se zabuljio premijer, ili najobičnjeg prenošenja na papir impresija i znanja  iz života, e onda ću uvek da izaberem ovo drugo pa nek ostanem anonimna do kraja života.

Uostalom, niko me i ne bije po ušima da budem član biblioteke tj. grupe, a niko mi nije ni bukliju kitio ( pitam se da li neki iz grupe znaju šta je buklija), da joj se priključim. 
Sve u svemu,  dobro je ipak što ne plaćam članarinu i na kraju krajeva, mogu i da izađem iz grupe kad god mi se to prohte, zar ne?

  I znate šta, uskoro će moj blog biti star jednu godinu. Čuj, rekoh star, pa on je tek u povoju, starije odojče. 
Ponosna sam što je to moje, starije odojče, pročitalo, posetilo,  do sad, skoro deset hiljada ljudi i to bez onih RSS, DRMF, JPCG i drugih pomagala, za koje ne znam ni kako se zovu jer, ne volim skraćenice, tačnije, volim kad skraćenica ima u zagradi „prevod“, što znači da eto, ipak ima ljudi, koji su možda iz nekih drugih grupa, ali su došli, zalutali, nije bitno i posvetili su svoju pažnju, izgubili svoje vreme i na tome im hvala.

Neko je jednom rekao da samo telo stari, a duh nikad. Volim što je moj duh još uvek mlad pa se ipak nosi, pliva,  sa mladim duhovima u mojoj grupi.

PS: Ako ste samo na trenutak pomislili da sam ovo napisala da biste došli na moj blog, onda niste razumeli ove redove.



 

24 коментара:

  1. Draga Olja, meni je drago da pišeš, jer to fenomenalno radiš.
    Ja sam svoj blog zapustila, ne posećujem ga nedeljama, bavim se drugim stvarima i da budem iskrena, malo šta od blogova stižem da pročitam.
    Želim ti srećnu godišnjicu i da nastaviš da nam pišeš!
    Ja ako ne stignem odmah, sednem pa iščitam i kod tebe i drugih koje pratim, sve što sam propustila u jednoj noći. Retko komentarišem, nemam šta kada je pisac sve rekao, gde imam šta kažem, ostavim komentar i to je to.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga moja Rale, već sam ti rekla da mi tvoje mišljenje mnogo znači, tako da si mi, jopet, što bi ti rekla, ulepšala dan. Drago mi je da ti se sviđa. Ja to verujem da je to bliskost mentalnih sklopova:)

      Избриши
  2. Ma samo opušteno, budi svoja i nema problema.
    Uvek će biti onih koji svoja znanja kriju i onih koji ih velikodušno dele sa drugima.
    Dopao mi se post, rečeno je sve što je trebalo. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam ti iz ove druge populacije, volim da delim, kad imam i ko želi, a verujem da to znaju da prepoznaju oni kojima treba, ili oni koji su na istoj talasnoj liniji, usuđej se reći i ti Miloše. Hvala na podršci.

      Избриши
    2. Mislim da je upravo to suština interneta. Smešno je da se neko boji da ako prenese svoje znanje u ovom slučaju o blogovanju, da može biti ugrožen ili ne znam šta.
      Ima puno blogova na Engleskom koji govore o načinu pisanja do tehničkih detalja, menjanje tema i tako dalje.
      Možda je to kod nas neki ,,Balkansi sindrom". :D

      Избриши
    3. Ja opet volim da mislim da ljudi ne shvataju da konkurencija daje kvalitet, jer, daje podstrek da bolje radimo to što radimo, kao i da je bogat onaj ko daje, deli, na bilo koji način, pa nek se i ponavlja jer, složićeš se, svi znamo sve, jedan veoma malo.

      Избриши
  3. Pazi 'vamo...:D Piši za sebe, pa da se jednoga dana, u dokolici, setiš nečega što si doživela, proživela... Ako si htela da svojim pisanjem uneseš neku novotariju, da se ne lažemo, sve je rečeno, ništa pametno ne možeš da smisliš, ni ti, ni ja, ni ostali blogeri. To ne rade ni mnogo pametniji ljudi od nas... Znači, opušteno... ko babine sise ;) I da, srećna ti godišnjica bloga :) Cmok :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pazim LaBiLlnA, i to, onako, baš:) Ma znam ja da je rupa na saksiji izmišljena davno:) Blog , moj, i jeste meni ventil neki, baš u tom stilu koji si sama dobro prepoznala. Ja i pišem jer mi je lepo. A lepo mi je ako imam šta da kažem, onima koji to žele da čuju i hoće, ko neće, ne mora. Jeste sve rečeno i skoro sve se zna, a opet, o čemu bismo razmenjivali mišljenje ako ne čujemo i druge. Što se tiče opuštenosti, kako nisam u cvetu mladosti, tako ti je kod mene uvek opušteno:D Hvala na čestitci. Živela ti meni:)

      Избриши
    2. Znači smejem se tri dana ovim opuštenim sisama od Labilne! :lol:

      Избриши
    3. Da je citiram: Pazi vamo..
      Ja se smejem svaki put kad pročitam ovaj njen komentar i mnogo mi je lepo. Ti znaš već moje mišljenje da je smeh jedan od najvećih lekova i da produžava život, kao takav, te joj stoga blagodarim na danima, godinama, koje je svojim humorom meni podarila u svom komentaru i nek joj je takođe, što bi rekla moja mama, na život i na zdravlje:)
      I da, kad budem definitivno "odrtavela" pa ne budem mogla da pišem više na ovom mome blogčetu, imaću zaista da se sećam i njenog komentara između ostalog.

      Избриши
  4. Bila sam daleko aktivnija 2011. godine, to se uostalom vidi i po broju tekstova koje sam tada napisala. Onda je došlo do zamora, nisam imala želju ni da pišem ni da čitam. Ali evo, opet sam malo živnula. Volim da čitam ovakve tekstove, podsetila si me na jednu drugu blogerku koja je isto mislila da izostanak komentara znači da ne piše dovoljno dobre i interesantne priče, a to uopšte nije tako. I njeni tekstovi mi baš nedostaju jer su odisali ljudskošću, toplinom, a priče su bile obične, često samo neki utisak ili kratak opis dana iza nje. Imam jednu drugaricu čija je životna priča, pa, malo je reći - zanimljiva. Napiše tako ponekad tekst na Fejsbuku, šokira me, oduševi, pa joj predložim da otvori blog i podeli svoje iskustvo i razmišljanja sa mnogo širom publikom. Pita ona mene kako to funkcioniše, kakvo je moje iskustvo? Odgovorila sam joj da sam bila uverena da mi pisanje ide dobro sve dok nisam počela da čitam i druge. Onda sam se predomilila i rekla sebi - pojma nemaš! Ali pišem i dalje. I to je suština svega. Drago mi je da si sa nama i što sam te upoznala.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I meni je posebno drago da sam, upoznala tebe. Nije konvencionalno, već iz srca, meni se dopada ono što ti napišeš, posebno što sve ima određenu dozu oštrine izrečenu dostojanstveno. Verujem i ja da će i mene jednom blog dovesti do prezasićenja tim pre što mnogi od nas, po nekad vrte istu temu. No, meni je čak i to interesantno.Inače i volim da pišem obične, životne stvari. Nisam ja filozof po opredeljenju, al volim po nekad da se izfilozofiram i na te identične teme, al na svoj način. Ma sigurna sam da znaš šta želim da kažem.

      Избриши
  5. Draga naša Olja. Grupa nije zamišljena kako bi njeni članovi imali obavezu lajkovanja, ili obavezu deljenja bilo čijeg teksta. Svako čita ono što ga zanima. Da li će u isto vreme to i da lajkuje, potpuno je nebitno.
    Na početku blogovanja, Varagić mi je ostavio jedan komentar: "Posećuj druge blogove, ostavi komentare samo kad imaš nešto pametno i da kažeš, piši redovno i o onome što voliš, a najbolje znaš i blog će veoma brzo da dobije svoje stalne posetioce."
    Više od godine dana svake nedelje sam čitala more blogova, ni broja im ne znam, svakog petka linkovala po 20, 30 pa i više tekstova. Znaš li ti koliko je na taj način novih blogova dobilo mogućnost da u odnosu na mene i moj početak, mnogo ranije bude vidljivo i od strane googla i sa naše strane, a nikad nisam očekivala bilo šta za uzvrat, nisi sam dobijala. Ponekad bi imala jedan ili dva komentara, a ponekad 20, ali nebitno, jer sam radila ono što volim. U isto vreme nikad nisam (ako se dobro sećam) dobila ni jedan jedini lajk za te tekstove.
    Sada, nakon određene distance, mnogi se sećaju tih tekstova, mnogi su mi se i zahvalili na njima i meni je to dovoljno. Nakon prestanka #pratipetak tekstova osnovala sam ovu grupu o kojoj pišeš. U njoj nisu samo poznati blogeri. Ja tu klasifikaciju na poznate i nepoznate, na priznate i nepriznate, jednostavno ne volim. Svako od nas, bez obzira na način na koji piše i na teme o kojima piše ima svoje posetioce. Grupa služi tu samo kao "usmerivač" i "podsetnik" na svakog od nas.
    Ne znam koliko sam ti uspela preneti cilj i svrhu osnivanja grupe, jer sam i više nego umorna, ali ti želim reći samo još jedno. Budi uvek tako pozitivna kao što jesi. Možda će to nekome delovati dosadno i neinteresantno (nebombastično) u prvi mah, jer vole da ih prodrma neka "jača" reč ili tekst. Ipak, budi ubeđena da se svako na kraju opet vraća na ona mesta gde se oseća lepo i opušteno, a ti kod svojih čitalaca stvaraš baš taj osećaj.

    ОдговориИзбриши
  6. Uh tek sam sada videla dužinu komentara :( Molim te oprosti mi, nije mi bila namera da tvoj prostor toliko "okupiram". Oprosti mi!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš mi je drago što si mi, kako kažeš, "okupirala" prostor. Još mi je draže, da sam saznala da si ti osnivač grupe, čiji sam i ja član, deo, kako ko voli nek tako i misli. Ja volim da kažem da sam deo, jer se tako osećam. Blog sam otvorila jer volim da pišem i da delim sa ljudima,ono što želim, naravno, jer ne mogu da delim baš sve, složićeš se, zar ne?
      Uslovno rečeno, "podelu" na poznate i nepoznate blogere sam ja sama konstruisala, videći da se ljudi međusobno prepoznaju. Možda to baš nije bio najsjajnije odabran izraz sa moje strane.
      Kao i ti, ni ja ne mislim da je obavezno lakovati ili čitati nečije postobe ili pratiti nečiji blog, ali, da budem sasvim konkretna tj. da se ponovim, kako sam videla da članovi grupe često dele tekstove drugih kolega ili pak interesantne, po svom ukusu, tako sam se i ja osmelila da zamolim da dele, šeruju, tekst, koji je meni bio od značaja za širi auditorijum. Želim da verujem da ljudi nisu prepoznali važnost istog tj. da nisu pomislili da sam htela da mi povećaju čitanost.Tema posta, na žalost, možda nije baš bila obrađena bez odsustva svih emocija, što je po meni razumljivo, a možda je bila suviše hronološka, što ume da zamori čitaoca, ali je svakako bila itekako aktuelna, tim pre, što se baš upravo na tu temu pojavio veliki članak u jednom austrijskom časopisu ovih dana, zbog čega i moj odgovor tebi Verkić kasni, jer me nije bilo kod kuće (ostaću ti dužna ime tog časopisa), a što, imam utisak, moje kolege iz grupe nisu prepoznale. Inače, grupa je i meni itekako pomogla da se za mene sazna i ovoliko koliko se zna, to nije sporno i ja nisam nezahvalna. Stalo mi je da me razumeš na pravi način, tako da, ovi moji redovi nisu pravdanje, već, možda više, bolje objašnjenje.
      Hvala ti na lepim rečima i podršci.

      Избриши
  7. Najpre, čestitam prvi rodjendan, uz želje da ih bude još mnogo, mnogomnogo.... i da te čitao sa zadfdovoljstvo, kao i do sada.
    Zna šta te muči, pa zato, ako ti je za neku utehu, da ti objasni - izgleda da smo, i ti i ja, izabrale početak na...ne znam koju reč da upotrebi, ali ajd, na najnezgodnijoj adresi. Ja to ne bih ni znala, da me dotična draga Verkić,, jedne noći pre par meseci nije, bukvalno, naterala da otvori blog na WP. Hvala joj do neba.
    Tamo sam, za samo par dana, dobila koentara koliko na ovoj adresi nisa za svih deset meseci ovde.
    To je jedna stvar. Ali, druga je, i ne manje bitna - na ovoj, zajedničkoj adresi, imam poseta mnogo, mnogo više nego na WP.
    O čemu to govori? Ako nema komentara, ne znači da ljudi ne čitaju. Ako se opet vraćaju, znači da im se nešto dopalo, iako ne pišu komentare.
    Hoću da kažem, sve je relativno.
    Bitno je to da svako od nas na ovaj način, kroz komentare ili broj poseta, dobija informaciju o tome da je čitan. A da se ne lažemo, drago nam je kada to sa-znamo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Negoslava, mislim da smo i ti i ja od početka saglasne po mnogim pitanjima što je i ovog puta slučaj. Hvala na čestitkama i daj Bože da se i tvoje želje, upućene meni, ostvare. Žive bile i dočekale.

      Избриши
    2. auuuu, koliko sam ja m ovde progutala, ne pravda me ni to što je to delo moje falične tastature- možeš li to da popravis, molim te

      Избриши
  8. Otkrih tebe ja i komentarisah svaku moguću temu :D Toliko žarko želeh da nađem neko mesto gde na miru mogu da iskažem svoje, kao, skromno mišljenje, a da pri tom ne budem SPAMovana (ili kako god...)
    Slažem se sa Vama u mnogo čemu, ali mi nije bilo jasno zašto se toliko opterećujete oko komentara, možda je pregruba reč, ali ipak opterećujete. Kada sam se pojavila i kada sam skupila hrabrosti da komentarišem, da se iskažem bila sam spremna i na odbijanje i na ignorisanje i sve ono što malo otežava situaciju i drma samouverenost, ali smatram da je to deo blogiranja :D Volim ja da diskutujem, mnogo volim, volim da stavljam moju surlu svud, volEm sve što vole radoznali :D Samo coolirajte i pište, šta znate, možda ste na nekog ostavili jak utisak, a da se taj neko nije izjasnio, možda ste čak i promenili nekom život, nekada je baš zanimljivo maštati, sanjati, da ste Vi nekog usrećili ili mu pružili osećaj da nije sam i da ima još neko ko misli kao i on/ona. Nadam se da je lep osećaj videti 20 komentara, možda i ja nekada osetim to, ali nemam neka velika nadanja u vezi sa mojim blogovanjem, do tada ću se držati komentarisanja Vaših blogova, te se nadam da ne smetam i da su Vas bar malo utešile ove moje duuuuge rečenice.
    Pozdrav i samo blogujte, biće nas nekoliko koji će čitati i oduševljati se svakom Vašom rečenicom!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kažu; Ko se pravda taj sam sebe optužuje, tako da, volela bih da ovo shvatite kao bolje objašnjenje, a ne moje pravdanje. Ovog puta biću jasnija i konkretna; povredila me nesolidarnost. Koja? Navela sam baš u ovom postu, tim pre što je to tema vrlo značajna, a zašto je to tako, na žalost, mnogi će se setiti mnogo kasnije. Usput, pisala sam o pojavama u grupi koje su uvrežene, ali, na svu sreću ne i generalne. Što se tiče komentara, tj. nedostatka istih,oni nisu bili ni glavni poriv, a ni glavna tema da napišem ovaj post, kao ni da otvorim blog. Vi ste mi dobro došli, uvek, sa ili bez komentara. Ja sam, kao što ste i sami videli, nastavila da pišem na raznorazne teme jer volim to da radim i verujem da ima onih koji će to razumeti na pravi način. Hvala na poseti:)

      Избриши
    2. Samo napred i zelim Vam da budete sto istrajniji ;)

      Избриши
  9. Draga Olja, nikada ne smaraš, uvek si toliko pozitivna, da se odmah bolje osećam, kada pročitam neki tvoj tekst. E sad, svako ima svoj stil, začudila bih se i pitala se šta ti bi, kada bi kod tebe naišla na psovku ili neku eksplicitnu scenu, za koju (mislim na tu tzv. eksplicitnu scenu) tvrdoglavo i uporno smatram da nema mesta u ozbiljnom tekstu. Mislim da je to ipak intimna stvar, do neke granice se može ići, ali detalji će me uvek asocirati na pornografiju, pa to ti je, koliko god zvučala kao konzerva. Nijedan početak nikad nije lak, ovo zvuči kao teška frazetina, ali se uverih na svom primeru. Treba samo vremena da se ljudi naviknu, a ti si svoju čitalačku publiku stekla. Pokajnički priznajem da na blogu ređe ostavim komentar, nego na tekstu koji se pojavi u grupi, ali nekako mislim da će to ipak više ljudi pročitati. U svakom slučaju, nemoj da ti na pamet padne da posustaneš - ima još mnogo, mnogo toga što možeš i trebaš saopštiti.

    ОдговориИзбриши

Radovalo bi me da saznam vaše mišljenje o ovoj temi :)