четвртак, 2. јануар 2014.

Pismo - sudbina, glava - izbor



Ništa mudro ni pametno mi ne pada na pamet ovih dana. Mozak mi je atakovan sa katastrofalno velikim brojem informacija o staroj godini, o Novog Godini, kako je bilo, šta će biti.
Ali, ko mi je kriv, ko je odgovoran za konfuziju i vrtlog misli u mojoj glavi? Zna se. Ja sama. Jer, ko me tera i bije po ušima da čitam sve tekstove redom, a da pri tom ne pravim selekciju, bar na osnovu neke pretpostavke iz naslova istih.

 A da je ne mala gomila raznoraznih tekstova u vezi jedne te iste teme, nije. Svi se bave razlozima proslavljanja Nove Godine po gregorijanskom kalendaru, a kao smo pravoslavci i imamo svoju Novu Godinu, svi se bave detaljisanjem šta je sve bilo i kako je bila gadna stara, 2013. godina, a tek kako će biti još katastrofalnija ova Nova, 2014. da čoveku, običnom, pozli, iz mesta, premda, nekako baš i nisam sigurna, da obični ljudi i čitaju blogove, jer ih mnogo više zanimaju neke druge stvari, tipa, kako izgurati sve i opstati uz sve te loše prognoze.

Suma sumarum, tek smo zakoračili u novo vreme, a defetizam se neumitno i onako štedro širi na sve strane, a ja to, ni malo ne volim. Ne volim sejače straha.
Ne volim pretpostavke, ma koliko one bile izvedene na naučnoj osnovi ili logici.
Ne volim pesimizam ni u kakvoj formi, čak i kad je istinit, kao npr. kod pojedinih tzv. neizlečivih bolesti.
Ne volim beznađe i gubitak samopouzdanja koji izazivaju svi ti napisi, natpisi, prognoze, tekstovi, postovi, šta god i kako god, koji kod ljudi šire strah i izazivaju sva ta negativna osećanja da će život biti sve teži i teži jer nas, eto to očekuje, jer je to, tamo neko pretpostavio, ružno sanjao, zaključio na osnovu kojekakvih pozitivnih i negativnih pokazatelja.

Pobogu, šta je sa verom u bolje sutra, ako je danas bilo loše?
 Šta je sa npr. logikom da posle kiše dolazi sunce?
 Šta je sa očiglednim primerom da posle oluje dolazi smiraj?

Zašto se to ne može, bar kod mnogih, neću ipak reći kod većine, uvesti kao mogućnost razmišljanja, bar?

Da se to dešava, a dešava se, kao i da je primenjivo u običnom životu i uopšte na život u celosti?
Kako ne dosadi tim mračnjacima da kukaju i lamentiraju nad životom i seire kad su, ne daj Bože u pravu, a potpuno je prirodno da se i to desi?
Zašto su ljudi počeli da veruju u fatalističnu završnicu sveg započetog?

Verujem da je to upravo stoga što mnogi zaboravljaju na one stare mudre izreke koje kažu; kako seješ tako žanješ, dobro čini dobrome se nadaj, brat je mio koj' god vere bio itd.

Ma nemam ja nameru da solim pamet nikome, ali nikako ne mogu, a da nas ne podsetim da smo kovači svoje sreće mi sami i da sve što nam se u životu dešava, najvećim delom biramo sami, a samo jedan mali deo je tzv. sudbina ili ti okolnosti na koje nemamo uticaj.

To što smo mi sudbinu proglasili za najodgovorniju za naše živote, verujem da smo to uradili jer nam je tako lakše. Manja je odgovornost, šta više, nema je, da sami sebe prozivamo, jer, tamo neko drugi nam je skrojio ovu kapu, a mi eto, jadni, mora da je nosimo čak iako nam je tesna, iako nam se ne sviđa kroj, a ponajmanje da uopšte i imamo kapu.

Tako, zarad neke nazovi sigurnosti unapred bacamo kolje u trnje, jer, biće teško.
Ne znam da li je iko ikad nekom rekao da je život lak?

Život je nešto što je živo, što se menja, što donosi ružne, lepe, odvratne, teške, tragične, mukotrpne, božanstvene i svakojake trenutke, a mi, samo treba da ga živimo.

Da dišemo, dok dišemo, da radimo, svojski, teško, da bismo taj isti život učinili i boljim i lagodnijim, da menjamo sebe, zarad sebe, jer kad to radimo, menjamo i svet oko sebe.
Da neprekidno učimo, da širimo ljubav, voleći pre svega, da činimo dobro sebi samima, a onda samim tim i drugima.

Verujući u dobro sasvim je ispravno da i očekujemo da nam i bude dobro.
Nekad bi deca cveća, hipici, rekli; širimo dobre vibracije i ni onda, a ni sad, ne bi pogrešili.

Mudri Rimljani su govorili: Neizgovorenim rečima smo gospodari, a i izgovorenim rečima smo robovi.
“Prevedeno” na dobro razmišljanje to upravo znači da izgovorena reč, ima svoju jačinu, energiju, pisana još i veću jer je njena progresija danas ogromna, te stoga ono što dajemo, širimo iz nas, to nam se i vraća.

Onda, zašto ne bismo bar malo, malčice, zrnce jedno, bili vedriji, malo više verovali u dobro, čak iako nas istorija opominje.

Možda bi nam onda i Nove Godine bile bolje, prognoza i pretpostavke bile pozitivnije.

Sve je, po meni, stvar izbora.
Moj izbor je da verujem u bolje, ali, da budem oprezna i spremna za iznenađenja ma kakva ona bila, da ih prevaziđem koliko god to mogu i umem.

A vi, šta vi birate, veru u bolje sutra ili nečije fatalističke prognoze?




19 коментара:

  1. Одговори
    1. Ooo, to je baš dobro Neg, jer onda znači da ti živiš u sadašnjosti, ovaj trenutak, što mnogi još nikako da shvate da tako i treba, živeti, danas, ovog trenutka ;)

      Избриши
    2. Ovu realnost biram i ja, ali mnogo toga u ovom sjajnom tekstu mi se dopada i uliva optimizam. Kad se već znalo da je pokojni otac neizlečivo bolestan, nisam ga tešila nekim banalnim poluistinama ili neistinama, već sam mu govorila - i kad bi znao da ćeš umreti sutra, živi danas za danas, iskoristi svaki trenutak. A on je bio borac i živeo je četiri godine, i to kvalitetnije od mene (on je meni završavao napolju poslove koje ne mogu sama, na primer).

      Избриши
  2. Ja biram neku lepu bajku pred spavanje :-)
    Srećno Olja!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mišljenja sam da je to izvanredan izbor jer u čoveku izaziva plimu endorfina, a zna se, endorfin je hormon sreće i kao takav pokreće na akciju u dobrom smeru. Srećno i tebi draga moja Amarillis :)

      Избриши
    2. Ja sam se maločas u svom blogu malo igrala bajkama :o))))

      Избриши
    3. Bajke su, skoro sve, metafora za život i kao takve često i sad, kad smo odrasli, znaju da nas potsete na neke stvari koje smo izgubili iz vida, a koje su važne, najvažnije, a to je ljubav, pre svega:)

      Избриши
  3. Želju da menjam učmalost u kreativnost. Volim optimizam, čak i kada mu baš i nije vreme :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Tako je profesore, pokret umesto statike ;) Ideje umesto učmalosti. Drago mi je da optimisti nisu nestali, a vreme za optimizam je i kad mu, lepo rekoste, vreme nije ;)

      Избриши
  4. Prognoze su uvek relativna stvar, kao vremenske. Mnogo je tu promenljivih varijabli. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš tako Miloše, ali često se ta varijabila zapostavi, a uzme se sve zdravo za gotovo, a onda, eto, mračnjaštva, depresije.crnih misli, a život, prolazi.

      Избриши
  5. Sugestija je moćna stvar. Stalno nam govore kako će biti loše, isto ili još gore, pa u to i sami poverujemo. Kako se odvojiti od mase kada ti rodbina, prijatelji i komšije toliko često govore koliko je stanje loše i kao primer iznose događaje iz svog ili tuđeg života? Treba oko sebe imati pozitivne ljude, ali nije lako udaljiti se od onih negativnih jer smo ponekad mi njima neophodni, i najčešće nam ni oni ne govore sve to jer žele da nam zagorčaju život kad je već njima loš, već zato što nemaju kome drugom da se izjadaju. Zato, iako treba početi od sebe, treba raditi i na edukaciji okoline. Ako neko ima jato komšinica koje im dolaze sa svakodnevnim tužbalicama, savetujte mu/joj da se organizuju se pa naprave žurku. Eto tako, neka puste muziku, piju kafu i pričaju o "starim dobrim vremenima" ako nemaju o čemu drugom pozitivnom. Ili neka organizuju akciju poklanjanja hekleraja, pleteraja i sl. jedni drugima. Ili neka ga doniraju azilantima kojih je sve više, a koji nemaju ni šta da obuku, a još malo ni gde da spavaju. Svako neka sebi pomogne kako zna i ume, ali izvući se mora, a najlakši način je naći nešto što ne košta mnogo, a predstavlja svetlost u životu. To je jedini lek.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Sonayreona lepo si to rekla. Ja ću biti samo malo oštrija; treba se potruditi i prepoznati tzv. energetske vampire, i ako je moguće, edukovati ih da svoje razmišljanje o beznađu, promene u napred, ako je moguće. Ako nije, ne trošiti sopstvenu energiju već ih se kloniti. Lekova za svetlost u životu ima mnogo i svako od nas ume da ih pronađe, jer svakome prijaju različiti, ali i isti. Hvala na komentaru, bilo je zadovoljstvo čitati ga :)

      Избриши
  6. U bolje sutra, uvek! Mislim da sam realna po prirodi, ali da optimizma i vere u bolje sutra nemam, ne znam šta bi me držalo u životu. Jer, život nije bajka; uglavnom je težak, komplikovan i prečesto nepravedan. Dobra sam za društvo oko 1. januara jer me tada zapljusne neki poseban talas optimizma koji nema veze sa onim komercijalizovanim i usiljenim koji mnoge iritira. To je jednostavno "moje vreme", proslavljala ga sama ili u društvu, meni kap alkohola ne treba da se osećam predivno! Sad mi žao što te nisam pozvala da ideš sa mnom u šetnju i na prvu kaficu u gradu prvog dana ove 2014. Ali ispravićemo to. :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nisam se prvi put uverila da imamo slične poglede na život i to mi je drago. Odlazak na kafu zaista treba da upriličimo i da se site ispričamo na raznorazne teme :)

      Избриши
  7. Olja, hvala ti, divan tekst.
    Biram ja sama, to već godinama znam, ne umem izgleda da izaberem.
    A što se tiče različitosti, dobro je da nas spajaju.
    Mi imamo dve novogogišnje noći, bar za bacanje peterdi koje nas izludjuju...uh, pčela sam da lupam. Tačka.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ništa ti draga moja nisi lupala već si rekla iskreno ono što misliš, a to je danas postalo retko. I nemoj da se sekiraš zbog "lošijih" izbora, uvek dođe nova prilika. Volim često da, u slobodnom prevodu, kažem mudru kinesku sentencu: Nemojda brineš zbog propuštenih prilika, obrati pažnju da prepoznaš sledeću!

      Избриши
  8. Ja i dalje verujem u bolje sutra i nadam se da će to bolje stići svakog dana

    ОдговориИзбриши

Radovalo bi me da saznam vaše mišljenje o ovoj temi :)