петак, 17. јануар 2014.

Sport od kojeg pamet nazaduje





Postoji jedan “sport” u našem društvu, u kojem niko nikada nije organizovao ni jedno takmičenje, čak ni susrete na tu temu. Verujem da je to stoga što za taj sport ne postoji toliko veliki prostor u kojem bi mogli da stanu svi oni koji se njime bave. Doduše, istine radi, ubeđena sam, da ga ima i diljem planete, samo, nisam imala nikad dovoljno finansijskih sredstava da se time pozabavim malo više, onako, na naučnoj osnovi. Međutim, vodeća imena, a i oni manje poznati, bavili su se temom izučavanja i objašnjavanja te pojave, no kako vreme odmiče i ta aktivnost, bavljenje njome, postaje drugačija, šta više, nekako kao da se uvećava.

Već ste se sigurno zapitali o čemu ova to trabunja, nikako da pređe na naslov, temu?
Govorim, pišem, o bavljenju tuđim životima, na neki način življenju istih, umesto življenja svog sopstvenog.

 Kod nas, ovde, mnogi vole da kažu na Balkanu, ja ću se ograničiti samo na našu zemlju, Srbiju, ovo je “sport” kojim se bavi ogroman broj našeg stanovništva. I nije to od juče, to traje, moglo bi se reći od pamtiveka.
Mislim da je sve započelo odavno, imam prava da tako mislim, čim su se raspale rodovske zajednice i oformile se male ćelije ljudskog življenja, tzv. porodice, mada, opet istini za volju, ni samci, tj. oni koji su se odlučili da život provedu sami, ali u društvu drugih pripadnika ljudskog roda, znači u naselju, selu, gradu, nisu izuzeti.


Što volimo da gledamo u tuđa dvorišta. 
Da ogovaramo, primedbujemo, nalazimo mane i sažeto, da u tuđem dvorištu vidimo đubre, a u svom ne vidimo govno.

Sad, da malo skrenem sa teme, i jedno i drugo može da bude sekundarna sirovina, ali u ovom slučaju, kada se bavimo tuđim životom, to nije.

Naš narod ima jednu lepu izreku: U tuđem oku vidiš trn, a u svojem ti balvan ne smeta. 
Time je objasnio najslikovitije pojavu koja se zove, ogovaranje, podsmevanje, ismevanje, pronalaženje mana drugima, a sve i samo sa jednim određenim ciljem, veličanja sopstvene “veličine”, uspeha, dostignuća, pameti, lepote, umeća.. itd.

Ko se bavi ovim “sportom”?
 Opet bi naš narod to lepo rekao, a ja samo prenosim; Sitne duše.

Suština tog sitne duše, po mojem shvatanju, znači imati samo onu osnovnu dušu tj. biti živ, ali ipak biti prikraćen za zdravo razumsko razmišljanje. E sad, da bi neko bio obogaćen ovim drugim treba mu dosta rada, a to je već ovde, na ovim prostorima, veliki problem.
 Jer, ako iko voli što manje da radi na sebi, to smo mi, pripadnici ovog građanstva u ovoj zemlji.

Molim one koji u ovo ne spadaju da mi oproste, a sigurna sam da će i sami shvatiti ko su jer su to uglavnom osobe koje nisu iskompleksirane, nemaju sujetu, poštuju čoveka preko puta sebe, ako nikako drugačije, ono bar što je čovek, ili ti Homo sapiens, koji permanentno uče, ne zaustavljaju se sa “tezom” da znaju sve, koji pre svega vole ljude i koji nikad i zaista slovima nikad, ne vire u tuđe lonce, osim ako ih ne pozovu na ručak pa im taj isti lonac otvore da pomirišu sadržaj.

Ovi drugi, koji se prepoznaju u igranju ovog “sporta”, ili ti ogovaranja, podsmeha, omalovažavnja, iznalaženja mana drugima, ismevanja its. po mojem slobodnom razmišljanju bi trebalo da isti promene, kao kad menjaš ploču na gramofonu i da se umesto bavljenja tuđim životima, počnu se npr. baviti svojim.

Za početak, nije na odmet da se ugledaju baš na te koje otrcavaju, jer verovali ili ne i od takvih se može naučiti.
 Ako ništa drugo, onda ne biti kao taj – ta, biti drugačiji, biti svoj, a opet, pustiti njega- nju, same da se bave sobom. Ne trošiti energiju, jer sve je energija da se podsetimo, na stvari koje nemaju veze sa životom koji živimo sami.

Ljudi, bavite se učenjem, svaki dan, bavite se sopstvenim rastom i zgradnjom sopstvene ličnosti i manite druge da žive onako kako oni hoće, vole i žele!

Mnogima od onih, kojima se bave ovi “sportisti”, “puca prsluk” za njihovo mišljenje i u suštini, tako bi trebalo i da bude, ali svakako sa dozom čovekoljublja u sebi.

Nije važno ko je koliko bogat, kako je to što ima stekao, da li izgleda kao lutka, ili macho sa naslovne strane. 
Mnogo je važnije da li je taj čovek dobar, a to već podrazumeva mnogo kvaliteta o kojima neki drugi put, mada mislim, da mnogi znaju koji su to kvaliteti koji krase dobrog čoveka.

Jedno je sigurno, svakako nije kvalitet baviti se tuđim životom, ali jeste lakše. Ne boli, ne smeta, po nekad ume da zabavi, ali na duže staze ne donosi ništa. 
Možda, ako dođe do mentalnog otrežnjenja i sticanja novih znanja dovede do stida, što je opet dobar putokaz za dalji razvoj te ličnosti i za još brže napuštanje ogromne ekipe u kojoj je bio do tog terenutka i bavio se tim “sportom”.

Svojevremeno mi se dopao jedan slogan na državnoj televiziji; Nije teško biti fin! 
Nije, ali jeste naporno, jer navike su čudo, teško se menjaju i pobeđuju. No, nije i nemoguće.

Ukoliko svako od nas želi da sutra ne bude jedan od onih kojima se podsmevaju, onda odmah treba da prestane to da radi sam. Jednostavno.

Nemam  nameru da nikome delim savete kako se to radi, ali, rado ću, koga interesuje.

E sad, čemu ovi redovi, koji je to poriv koji me naterao da ih napišem?

Tušta i tma, najblaže rečeno, ružnih komentara na društvenim mrežama, bez iole malo respekta prema osobi iza drugog ekrana. 
Često pomislim, a verujem da nisam daleko od istine, je da mnogi nemaju “kočnicu” u biranju rečnika, ispoljenih misli kroz slova koja napišu jer se, kao ne vidimo?
Pa dobro, ne vidimo se, ali iza tamo nekog ekrana je živ čovek, nije majmun, a taj isti čovek je od krvi i mesa, kao i dotični i od duše sastavljen.

Onda, čemu tako izvitoperena “umnosportska” aktivnost prema dugom, ako je sa one strane žice jedinka iste vrste? 
Kako smo to mi, ja, bolji od onog drugog kojeg ne vidimo?
 Gde smo došli do te tapije?

Na kraju, da ne davim, samo bih da podsetim, ljudski je grešiti i praštati, ali je takođe ljudski ne činiti nikada nikome ono što ne želimo da nama bude učinjeno.


Ovo poslednje nisu moje reči, ali ih je neko pametan rekao, a ja ih usvojila jer su mi davno, bila sam još šiparica, pomogle da prestanem da se bavim ovim “sportom” i da počnem da rastem, a verujem da svi mi želimo da rastemo i da se razvijemo u bolje ljude nego što smo danas.



15 коментара:

  1. Sport is not my passion, because I'm disabled person, but I also enjoy watching that in TV :)

    ОдговориИзбриши
  2. Ha, kako sam sad ponosna, koliko produktivnosti od juče posle mog statusa! E to, Olja, to je bitno, taj balvan ili greda, bravo za ovaj sjajan tekst!

    ОдговориИзбриши
  3. Jesam li ti lepo rekla da se već danima oštrim? ;) :) Vidiš li i sad da često mislimo o istoj temi, skoro na isti način. Meni je to ipak neki dobar znak, nije jednoumlje, već prepoznavanje :)

    ОдговориИзбриши
  4. Nismo samo mi takvi, veruj mi. Jednom prilikom sam gledala emisiju u kojoj su predstavljeni neobični hobiji ljudi širom sveta. Imalo je tu svega, uglavnom bizarne stvari, od skupljanja sopstvenih noktiju pa nadalje. Jedan bračni par iz Belgije ima hobi da gleda, po čitav dan, ko prolazi hodnikom i to zapisuju. Jedno gleda na špijunku, drugo piše.

    Ljudi su, uglavnom isti i sve se svodi na to da nas ima raznih. Ne podržavam ovaj sport, naravno, ali se ne može ni iskoreniti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zato i rekoh diljem sveta, samo, meni to i ne smeta toliko, sem kao sad, kad poprimi oblik "epidemije" i kad počne da upada u oči. Moglo bi da se iskoreni, ali samo ako se svaka jedinka promeni, a to je najteže. Hvala što si došla na moj blog Iskrice :)

      Избриши
  5. Ухватим себе понекад како се понашам баш као те ситне душе... Али, успем да се зауставим пре него што речи излете... Још само кад бих успела и то "понекад" да избегнем...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. O pa desi se i meni Suzo da "razmenim" sa drugaricom mišljenje na tu temu, na svu sreću retko, jer prepoznam u letu kad iskazujem mišljenje, a kad ogovaram. Nemaš brige, ljudski je grešiti, nismo idealni, a ni najbolji ;)

      Избриши
  6. Sjajan post, Olja.
    Mislim da nisam u toj kategoriji, ali možda mi se omakne nekada da odigram malu igricu.
    Da li ste svi sigurni da vas baš nikada nije zanimalo, bar nešto značajnije u životima ljudi koji vas okružuju?
    No, ja ne volim da komentarišem, samo po nekad obratim pažnju na po nešto.
    Ima dve vrste ljudi koji se bave ovim, znam jer sam godinama živela u malom mestu gde je to upadljivije.
    Neki to rade iz zlobe, a neki su zaista dobri ljudi, i sve o svakome znaju, ali i pričaju samo sve najlepše.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Snežo što si bila na blogu i za mišljenje. Primetila si da se ja nisam, namerno, bavila zašto je to tako, ali slažem se sa primerima koje si navela :)

      Избриши
  7. Jednom sam sa blog prijateljicom razglabala na temu energetskih vampira i o tome kako nas neki ljudi zaista opterećuju i napune sbvojom negativnom energijom, pa nas ko isceđene krpe ostave da brinemo njihovu brigu. Na nesreću, sa mnom je bila i jedna moja prijateljica, dobar čovek inače, časna reč, koja je na sve ovo imala da kaže - ne znam, ja takve razgovore ne vodim, kad si ti čula da ja o nekome tako nešto pričam. Nas dve, zblanute,jer em nismo pominjale imena, em u tome ne nalazimo ništa loše, amo razmenjujemo iskustva na temu kako izaći na kraj sa opisanim ljudima. Posede, tako, ta moja sagovornica još malo, pa brže bolje ode, meni je jasno i zašto, i tako sam s eosetila postiđeno ne pred onom koja je pridikovala, nego red tom kojoj je pridikovano kao i meni.
    Ne znam što sam ovo ispričala, nisam pogodila baš u metu, al eto, sad mi lakše.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Verujem, pretpostavljam, da ste vas dve pričale, razmenjivale mišljenje, o životu te osobe na način kako biste ga vi drugačije "odradile", čisto kao tema za razgovor, al' eto, dogodilo se da ste mislile na istu osobu i da to nije bilo klasično ogovaranje, ali je ličilo, pa je drugarica, treća, odreagovala kako jeste. Ima ljudi, kojima drugi ljudi, nisu ni pod razno interesantni i ne da se drže dalje od ogovaranja, jer to ne vole da rade, već zato što ih drugi, ne zanimaju. Ovo je neiscrpna tema o kojoj se traktati mogu pisati, tako da, sve što kažemo, sve što si kazala Neg, je u suštini deo života. A ako ti je lakše, drago mi je :)

      Избриши
    2. Јаој, Негослава, ти "енергетски вампири" су тако напорни, још ако су то особе са којима мораш проводити јако пуно времена у истом животном простору... Ако човек може да их избегне - треба побећи што даље, али ако мора да их трпи то је стварно јако, јако тешко...
      Е, сад, та твоја пријатељица је можда погрешно протумачила ваше речи, а можда је помислила да о њој причате... Дешавају се такве ствари... Да ли сте после тога остале пријатељице? Ако јесте, онда је то само једна епизода коју би било добро заборавити...

      Избриши
  8. Često razmišljam o ovoj temi, i uvijek mi se zaključak nametne sam- da su ljudi samo malo zahvalniji za ono što imaju, što su do tog trena postigli, ne bi bilo potrebe baviti se tuđim životima. U vrtiću gdje radim je trenutno loša atmosfera, i na svakom čošku netko nekoga ogovara. Izbjegavam koliko god ide, jer znam da ću takvima, čim im okrenem leđe, i sama biti "na tapeti".
    Baš si lijepo svoje misli zaokružila izrekom: ne čini drugima ono što ne bi sam htio da oni tebi učine. To je i moj moto već dugo :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moja staramajka, moja baka, je govorila; Ako zlo ne beži od tebe, beži ti od njega! Zato je dobro kloniti se ovog jalovog "sporta" ;) Hvala ti Mirna što si svojim komentarem dopunila ovaj tekst :)

      Избриши

Radovalo bi me da saznam vaše mišljenje o ovoj temi :)