петак, 13. април 2012.

Hoću da kupim koliko mi treba


Moja baka Stanojka je rodom  iz sela Azanja, nekada najvećeg sela u staroj SFRJ, znači iz srca Šumadije. Uvek volim da kažem da je moja baka bila jedna nepismena, ali premudra osoba kojoj mogu da zahvalim na mnogo tome što znam o prirodi, životu na selu, običajima, tradiciji i još puno tog. Bila je, što no kažu stari ljudi kremen žena.
Ostala udovica sa 39 godina i sama odgajila šestoro dece. Svi se odškolovali, postali ljudi, nezavisni, vredni i radni i duhom bogati. I svi su do poslednjeg svog dana poštovali, čuvali i sačuvali ono čemu ih je ona naučila.
Kod nas se u familiji znalo za red za sve i ko kosi i ko vodu nosi i kako se slave praznici, kako verski tako i oni drugi, državni. Znalo se da se za Prvi maj okuplja sva familija bez izuzetka kod bake, u dvorištu nekada naše kuće na Pašinom Brdu, da se tad jede vruća pečena prasetina, mladi luk i salata, piju domaći sokovi od bagrema ili zove, crno vino za velike i vode razgovori o svemu nadugačko i naširoko, ali nikad o politici. Vlast se poštovala, uvek.
Za Vaskrs, moja baka Stanojka je uvek kuvala staro, srpsko  tradicionalno jelo, jagnjeću kapamu. To je valjda ponela iz svoje roditeljske kuće pa je tako nastavila i tokom svog života.  Spremanju tog jela naučila je i sve svoje četiri  ćerke. Ja sam naučila da kuvam jagnjeću kapamu od svoje majke, jer je ona, posle moje bake, postala majstor za to.
Tako i ja dugi niz godina  za Vaskrs spremam kapamu, no kako stvari stoje, ove godine neću. Ne mogu. Jagnjetina je skupa, a i ovde, u selu Perlezu, gde sam ja dobrovoljno odlučila da živim po odlasku u penziju, je prodaju samo kao četvrtinu od celog jagnjeta.
Ta četvrtina ima oko 4-5 kg. Nama, ove godine, ne treba toliko jagnjećeg mesa. Moja deca ne vole jagnjetinu, dojela im. Odrasli su, izmedju ostalog, na jagnjećem mesu. Zato ja, da bih ispoštovala tradiciju, a i zato što volim kapamu, simbolično skuvam za sebe i svog supruga po jednu omanju šerpu.
Neko će reći, šta je zapela za to jagnjeće meso, može i od drugog da se spremi. Može, ali to nije to. Bilo bi i fino i ukusno, ali ipak nema onaj pravi, vaskršnji ukus iz dana kad si mogao da kupiš jagnjeće meso i 250g, ako ti treba. Neko će opet reći da lamentiram nad trivijalnim stvarima, sad u dvadeset prvom veku gde se naveliko propagira zdrava ishrana, a zna se da je jagnjetina crveno meso, pa loj je nepoželjan, ionako smo svi postali predebeli, bolesno debeli itd...its.
Sve je to tačno, ali je i tačno da ipak sebi treba ugoditi s vremena na vreme. Apsolutno treba ispoštovati postulate zdrave ishrane zbog očuvanja zdravlja, jer što bi rekao moj sin, kad razgovaramo o hrani koju treba da ukinemo ili redukujemo, ne možemo da se „drogiramo“ samo malo.
No, nije to poenta ove priče. Ne svidja mi se to limitiranje i odredjivanje granica da kupim nešto što želim na način na koji ja želim. Da je, ne daj Bože neka katastrofa, nestašica, pa da treba da se deli da bismo svi imali, u redu. Ali nije.
 Neko je tamo odlučio da mi proda onoliko koliko on smatra da je za mene dobro.
Neko je još davno odlučio da retko kad zaposlen, običan čovek,   može  da  kupi npr. iznutrice, maramicu, nogice, od čega su mogla da se spreme lepa jela na kojima su generacije odrasle, a siromašni „omirisali“ meso bar po nekad.
 E sad je korišćenje svega tog postala privilegija restorana i kafana gde se ta ista, tradicionalna jela spremaju kao specijaliteti kuće i u kojima mogu da uživaju samo odabrani, tj. oni sa dubljim i punim džepom. Nekada hrana siromašnih, postala je hrana bogatih.
Zaključak je, nema kapame ove godine biće neka zdravija varijanta, npr. sa ćurećim mesom.  
Ko želi recept za obe varijante, nema problema, dobiće.

2 коментара:

  1. Eh... Ja nikad nisam volela jagnjetinu, zbog mirisa, a i tog mirisa mi je bilo dosta u detinjstvu što u belom svetu, što kod tatinih u Bosni.

    A onda sam jedne večeri u Alžiru pojela 6 (i slovima - šest) jagnjećih kotleta, zalivajući ih pivom (koje isto ne volim). Divota!

    Sad opet ne jedem jagnjetinu, nemam naviku, a i dalje mi se ne dopada miris.

    Mada, ja i inače nisam neki "mesaroš".

    Nada Đurović

    ОдговориИзбриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши

Radovalo bi me da saznam vaše mišljenje o ovoj temi :)